Artroskopske operacije ramena
Ozljede ramena po ozbiljnosti se kreću od najjednostavnijih uganuća preko istegnuća tetiva ili ligamenata, sve do iščašenja ramena ili puknuća tetiva (tetive rotatorne manžete), što dovodi do funkcionalne nemoći i nemogućnosti nastavka sportske karijere. Valja navesti još ozljede koje nastaju zbog prilagodbe tijela zahtjevima sporta.
Artroskopskim zahvatom mogu se riješiti i velike ozljede ramena, od nestabilna ramena, preko degenerativnih i upalnih problema pa sve do ruptura tetiva ramena, uklještenja živaca u području ramena i slično. Nakon takvih zahvata postoperativna bol je znatno manja, oporavak brži i sigurniji. Od izuzetne je važnosti da se rehabilitacija provede u za to specijaliziranom centru u suradnji s ortopedom koji je obavio operaciju. Na taj se način povećava uspješnost zahvata.
Fizikalna terapija
Rehabilitaciju nakon operativnog zahvata potrebno je započeti ubrzo nakon zahvata (unutar 2-3 dana). Prva 4 tjedna, odnosno prema dogovoru s operaterom, pacijentu se daje ortoza zbog očuvanja, tj imobilizacije ramenog zgloba. Nastavlja se s terapijskim programom u cilju smanjenja boli i upale (krioterapija, masaža protuupalnim medikamentima, elektroterapija), započinje se s pasivnim vježbama gibljivosti u ramenom zglobu te izometričkim vježbama snaženja mišića ramena. 3-6 tjedana, odnosno prema dogovoru s operaterom, ukidaju se krioterapija i elektroterapija te se sve više uvodi aktivno izvođenje pokreta gdje uporabom snage vlastitih mišića pacijenti povećavaju opseg pokreta.
Prije završetka programa fizikalne terapije i pri povratku u sportsku ili drugu profesionalnu aktivnost, liječnik i fizioterapeut uče pacijenta kako izbjeći daljnje moguće poteškoće vezane uz njihovu dijagnozu, tj njihov zdravstveni problem jer je potrebno trajno održavati snagu i fleksibilnost ramenog obruča.
………………………………………………………………..
Artroskopska stabilizacija ramena po Latarjetu
Nestabilno rame veliki je problem aktivne populacije.
Do nestabilnosti dolazi najčešće prilikom ozljede, kada rame „iskoči“ iz ležišta. Tada je potrebno rame vratiti na mjesto (reponirati), te što prije krenuti u proces rehabilitacije. Nažalost, ono što je manje poznato, velika je vjerojatnost da će rame ponovno iskočiti, posebice kod mlađe i sportski aktivne populacije (postotak ponovljenih luksacija kreće se i do 100% ovisno o vrsti aktivnosti). To se prije svega odnosi na kontaknte sportove kao što su rukomet, vaterpolo, odbojka, nogomet, ragbi, borilačke sportove, skijanje i sl.
Za svako sljedeće „iskakanje“ ramena potrebna je trauma sve manjeg intenziteta – rame sve lakše i lakše „iskače“ pa nakon višestrukih luksacija često može iskočiti čak i u snu.
Osnovni način liječenja je rekonstrukcija zglobnih struktura ramena. U našoj praksi operaciju predlažemo već nakon druge luksacije kako bi se izbjegla veća oštećenja ligamenata i koštanih struktura zgloba ramena, što kasnije znatno komplicira liječenje. Operaciju obavljamo artroskopski kroz nekoliko malih pristupa, tijekom jednodnevnog boravka u bolnici. Tijekom operacije oštećene strukture ramena uz pomoć nekoliko specijalnih sidara sa čvrstim koncima vrate se na svoje anatomsko mjesto. Procedura je sigurna i gotovo bez komplikacija. U koliko se s operacijom ne čeka da rame iskoči više puta (nerijetko pacijenti govore o 10tak pa čak i 20tak luksacija), postotak uspješnosti zahvata je preko 90%, odnosno više od 90% pacijenata neće imati više nestabilno rame i vratiti će se svojim prethodnim aktivnostima. Za normalne životne aktivnosti, kao što su pisanje, češljanje, prehrana, i sl. naši pacijenti spremni su praktički drugi dan nakon operacije. Rehabilitacija pod nadzorom obučenih terapeuta počinje odmah. Prva tri tjedna nakon operacije nosi se zaštitna ortoza za rame. Nakon skidanja ortoze kreće se u aktivniju rehabilitaciju, te se kroz nekoliko mjeseci, ovisno o vrsti aktivnosti, naši pacijenti vraćaju u trening.
Nažalost, svijest o uspješnosti operacija ramena još se nalazi na nivou svijesti o ortopedskim operacijama od prije dvadesetak godina, pa se pacijenti često ne odlučuju na operaciju onda kada je preporučena, te posljedično „iskakanja“ ramena postaju sve brojnija. Svako „iskakanje“ ramena dodatno oštećuje ligamente ramena, ali i kost zgloba, pa klasična artroskopska operacija više ne može osigurati dovoljnu stabilnost ramenu. Klasična artroskopska stabilizacija neće biti učinkovita niti kod recidiva iskakanja ramena, a nakon operacije podsjećamo na 5-10% mogućnosti iskakanja ramena čak i nakon zahvata stabilizacije.
Tu je svoje mjesto našao zahvat koji je osmislio dr. Latarjet, a sastoji se od otvorene operacije ramena kojom se jedna manja kost u području ramena (korakoidni nastavak), a na koju se hvataju tetive mišića nadlaktice, prebacuje na mjesto koštanog defekta; ta kost se u slučaju klasičnih operacija pričvršćuje za lopaticu s dva vijka. Stabilnost tako rekonstruiranog ramena također je jako dobra, no čest je nedostatak određenih pokreta što u nekim sportskim aktivnostima može smetati.
Primjenom ove tehnike mogu se pohvaliti samo neki centri u Francuskoj i Italiji, a mi možemo reći da smo ovakvu operaciju sigurno izveli prvi u cijeloj jugoistočnoj Europi!
Koje su prednosti ove metode?
Prije svega zahvat postaje minimalno invazivan jer se izvodi kroz 4 male rupice u području ramena. Tako se ne oštećuje važan mišić ramena – deltoidni mišić, ne zaostaju veliki ožiljci, a učinak na stabilnost ramena jednak je ili čak i bolji od onog kod otvorene operacije.
Postoperativni bolovi su značajno manji i neposredno postoperativno zadovoljstvo pacijenata je veće. Rehabilitacijski proces i povratak sportu daleko su brži – primjerice, kod standardnog artroskopskog zahvata stabilizacije ramena dozvoljavamo trčanje tek nakon 3 mjeseca, a kod artroskopski izvedene operacije po Latarjetu 3 mjeseca je očekivano vrijeme povratka u kontaktni sport.
Mali pristupi i minimalna kirurška trauma omogućuju gotovo potpun oporavak pokretljivosti operiranog ramena.
Učinili smo i korak dalje – iz tehnike smo izbacili metalne ili titanijske vijke koji su služili u stabilizaciji korakoidnog nastavka. Time smo uklonili jednu od potencijalnih komplikacija – pucanje vijaka. Upotrebljavamo specijalne i izuzetno čvrste končane trake koje ne samo da pružaju manju mogućnost oštećenja korakoidnog nastavka, već omogućavaju čak i bolju stabilnost rekonstrukcije po završetku operacije. Stabilnost rekonstrukcije provjeravamo na kraju svake izvedene operacije i možemo potvrditi da je iznimna.
Naglašavamo da ove operacije nisu rezervirana samo za sportaše, već za sve koji muku muče s nestabilnim ramenom.
