Osteochondritis dissecans (OCD) gležnja
OCD se najčešće javlja u koljenu, laktu ili gležnju školskog ili adolescentnog djeteta no i u odrasloj dobi. Inicijalna dijagnoza se postavlja standardnim RTG, no za klasifikaciju stupnja potrebno je učiniti pregled magnetskom rezonancom. U početku se liječenje sastoji od rasterećenja zahvaćenog zgloba, nesteroidnih protuupalnih lijekova, izbjegavanja aktivnosti visokog intenziteta i fizikalne terapije. Pacijenti koji su skeletno nezreli tj. nisu dovršili rast često dobro prolaze neoperativnom terapijom. Pacijenti s velikim lezijama ili kod kojih se razvije slobodno zglobno tijelo obično trebaju operaciju.
OCD je definiran kao osteonekroza subhondralne kosti. Konkretno, OCD je lokalizirana lezija u kojoj se segment subhondralne kosti i zglobne hrskavice odvaja od donje kosti, ostavljajući stabilan ili nestabilan fragment koji može rezultirati preuranjenim osteoartritisom [2-4]. Juvenilni OCD odnosi se na prisutnost lezije u bolesnika s otvorenim pločama rasta( koji nisu dovršli rast).
Klinička slika OCD-a
Prvi simptom osteochondritis dissecansa je bol koja se pojavljuje u zahvaćenom zglobu (koljenu, laktu ili gležnju), koja može započeti određenom ozljedom ili se može razviti postepeno tijekom nekoliko mjeseci kod sportski aktivnih bolesnika. Bol se pogoršava vježbanjem. „Škripanje“ ili blokiranje pokreta zgloba mogu se pojaviti tijekom kasnijih faza OCD -a, osobito ako je u zglobu prisutno slobodno zglobno tijelo. Dijagnoza se često može postaviti kliničkim pregledom i RTG obradom. Pojava i intenzitet simptoma OCD lezija ovise o mjestu, veličini i ozbiljnosti lezije.
S OCD lezijama gležnja, pacijenti obično u anamnezi imaju uganuće gležnja koje se ne poboljšava tipičnim konzervativnim tretmanom. Simptomi uključuju bol, trajno oticanje, ukočenost, slabost, osjećaj iskakanja, klika ili zaključavanja gležnja, a s uznapredovalim lezijama osjećaj slobodnog zglobnog tijela (npr. Nešto što pluta okolo) u gležnju.
Klasifikacija
I stupanj – Promjene vidljive samo na magnetskoj rezonanci
II stupanj – Osteohondralni ulomak pričvršćen koštanim mostom, zglobna hrskavica probijena, s definiranim fragmentom koji se ne može pomaknuti
III stupanj – Odvojeni, neistisnuti ulomak Zglobna hrskavica probijena, zglobna hrskavica probijena s definiranim fragmentom koji se može pomaknuti, ali je pričvršćen iznad zglobne hrskavice
IV stupanj – Pomaknuti fragment, slobodno zglobno tijelo.
Kirurško liječenje OCD-a
Kirurško liječenje je definitivno potrebno u IV stupnju, kada postoji slobodno zglobno tijelo koje blokira normalne pokretne u zahvaćenom zglobu. Neoperativno liječenje razumna je prva opcija za pacijente s OCD-om za odrasle koji imaju male, stabilne lezije (stadij I ili II stadij) iako je vjerojatnost izlječenja približno 50 % ili manji. Stoga većina pacijenata s OCD -om za odrasle dobi zahtijeva kirurški zahvat. Postoji više kirurških tehnika liječenja OCD što ovisi o stupnju te o dobi bolesnika. Svakako se uvijek pokušava sačuvati hrskavica te fiksirati osteohondralni fragment. U slučaju da to nije moguće vrše se procedure (poput mikrofraktura ) kojima se pokušava popuniti nastali defekt hrskavice u zahvaćenom zglobu.
………………………………………………………
Sindrom prednjeg sraza (impingement) gležnja – artroskopsko čišćenje hipertrofičnog tkiva u gležnju
Prijelomi gležnja
Osteoartritis gležnja
Ligamentarne ozljede gležnja
Ozljeda hrskavice u zglobu gležnja – izaziva bol i oteknuće zgloba. Po učinjenoj magnetnoj rezonanci utvrđuje se o kojem se stupnju oštećenja hrskavice radi. Blaži stupnjevi oštećenja lijeće se ACP metodom, a teži stupnjevi oštećenja mikrofrakturom. Oštećeni i nestabilni dijelovi hrskavice se odstranjuju i na mjestima bez hrskavice se buši kost kako bi se izazvalo krvarenje i nastanak ožiljka koji nadopunjuje defekt nedostatka hrskavice.
Loše srasli prijelomi gležnja
