Nakon više od 20 godina ortopedske i kirurške tradicije, SB Arithera je jedna od prvih ustanova na svijetu koja provodi ugradnju personalizirane endoproteze koljena, omogućujući potpun povratak pokretljivosti bez boli.
Ugradnja personalizirane endoproteze koljena najnovija je operativna tehnika ugradnje totalne endoproteze koljena te zadnja faza liječenja degenerativne bolesti zgloba koljena: artroze ili osteoartritisa.
Cilj liječenja je vraćanje normalne pokretljivosti zgloba koljena bez bolova ili oteklina koje pacijente s artrozom muče duži niz godina. Standardna tehnika predviđala je uporabu instrumenata koje su vodile kirurga tijekom zahvata kako bi endporoteza sjela na kost. Nakon takve operacije uspostavila bi se tzv. mehanička endoproteza. Ovakav zahvat, odnosno instrumenti, upotrebljavali su se kod svih pacijenata neovisno o njihovim tjelesnim karakteristikama dobi, spolu, životnim i radnim navikama.
No kako je istraživanjima utvrđeno, nismo svi iste građe. Nadalje, istraživanjima velikog broja ispitanika utvrđeno je da postoje najmanje 43 različitih fenotipskih vrsta i oblika zgloba koljena koji sadrže također veliki broj podgrupa. Rezultat je u konačnici bio i je jako dobar, odnosno u preko 90% slučajeva endoproteza koljena „preživljava“ više od 10 godina u preko 90% pacijenata.
S druge strane, istraživanja su pokazala da nisu svi jednako zadovoljni svojim novim koljenom te da preko 20% ljudi uvijek ima veće ili manje tegobe, zbog čega se pojavila potreba za promjenom. Upravo je zahvat ugradnje personalizirane endoproteze koljena ta dugo očekivana promjena koja već na samim počecima pokazuje izuzetne rezultate.
Ugradnja personalizirane endoproteze koljena uključuje primjenu umjetne inteligencije (AI) prilikom generiranja najboljeg rješenja za pacijenta u vidu osovine donjeg ekstremiteta koja je sve samo nije apsolutno mehanička a kako to podrazumijevaju klasični zahvati.
Velikom količinom matematičkih izračuna uz pomoć umjetne inteligencije, kirurgu se predoči buduća osovina noge te položaj i veličina endoproteze. Kirurga koji u konačnici ugrađuje endoproteze svojom kirurškom ekspertizom odobri ili ne predloženi položaj endoproteze i osovinu noge.
Nakon što je sve odobreno, proizvode se PERSONALIZIRANI INSTRUMENTI KOJI VODE KIRURGA U POSTAVLJANJU ENDOPROTEZE. Dakle, ne oslanjamo se više na instrumentarije koje svaki endoprotetski model nudi za ugradnju endoproteze, već doslovno proizvodimo specifične instrumente za pojedinog pacijenta koji su isključivo njegovi i ne mogu se primijeniti više nikada. Upravo je to bit persolanizirane endoproteze koljena.
Koje su prednosti ugradnje personalizirane endoproteze koljena?
Ključne prednosti ugradnje personalizirane endoproteze koljena naspram standardne ugradnje umjetnog koljena su:
- Maksimalna prilagođenost prema individualnoj fizionimiji koljena pacijenta
- Prirodniji osjećaj i povećana stabilnost ugrađene endoproteze koljena
- Povećana preciznost zahvata prilikom postavljanja endoproteze
- Manje oštećenje okolnog tkiva i ligamenata
- Manja razina gubitka krvi tijekom zahvata
- Smanjenja postoperativna bol
- Kraće vrijeme trajanja operacije
- Brži postoperativni povratak pokreta
- Dulji rok trajanja tj. preživljenja endoproteze
- Očuvanje pokretljivosti kuka i gležnja kao cjeline donjih ekstremiteta s koljenom
Na čemu se temelji koncept personalizirane proteze?
Zahvat ugradnje personalizirane proteze koljena temelji se na filozofiji da se koljeno ne smije promatrati i liječiti kao statistički zglob, već kao zglob koji se kreće u prostoru.
Bez obzira je li riječ o prirodnom koljenu ili ugrađenoj endoprotezi koljena, najveće opterećenje događa se u pola koraka kada se stvaraju najveće sile, što bi upravo trebalo biti mjesto primjene zahvata.
Zahvaljujući personalizaciji endoproteze, ujedno se uspješnije vraća pokretljivost i na ostale donje ekstremitete tj. na kuk i gležanj.
Zašto se odlučiti za ugradnju personalizirane proteze koljena?
Najnovija istraživanja na području anatomije donjih ekstremiteta pokazuju da samo 1% pacijenata bilježi slučaj potpuno okomite pozicije zgloba koljena na liniju opterećenja. Dosadašnja ugradnja endoproteza bila je usmjerena upravo na navedeno okomito poravnanje, zbog čega nisu u potpunosti prirodno prilagođene za većinu pacijenata. Isto tako, istraživanjima je dokazano kako u populaciji postoje čak 43 različita fenotipa koljena, svaki sa svojim podtipovima, što se također treba uzeti u obzir prilikom planiranja proteze.
U skladu s tim, prilikom ugradnje endoproteze koljena, ne treba razmišljati samo o kvaliteti materijala ugrađene endoproteze, nego i o anatomiji pacijenta. Takva personalizirana endoproteza će maksimalno odgovarati individualnim potrebama pacijenta, čak i prije pojave degenerativnih bolesti poput artroze i osteoartritisa.
Primjena standardiziranih instrumenata i tehnika zanemaruju individualne karakteristike pacijenata, gdje se na pacijente različite fizionomije primjenjuje ugradnja jednake proteze koljena za sve. Navedeno potvrđuju statistike i nedavna istraživanja koja ukazuju na visoku uspješnost ugradnje personalizirane endoproteze koljena.
Kako se provodi zahvat ugradnje personalizirane proteze koljena?
Na samom početku, pacijenta se upućuje na dijagnostičke pretrage magnetskom rezonancom (MR) prema točno odgovarajućem protokolu koji uključuje snimanje sva tri zgloba donjih ekstremiteta (koljeno, kuk, gležanj). Uz pomoć magnetske rezonance, liječnik će imati jasniju sliku o Vašoj dijagnozi za adekvatnije liječenje i primjenu kirurškog zahvata.
Na temelju ovog dijagnostičkog procesa u sklopu SB Arithera te partnera u Arsano Medical Group, naš kirurški stručnjak u suradnji sa partnerima iz Houstona (USA) doc. Mladen Miškulin odobrava model personalizirane endoproteze koljena koji u uzima u obzir ne samo fizionimiju te strukturu kosti, nego i ligamentata, tetiva i mekih tkiva oko koljena za maksimalnu prilagođenost pacijentu.
Umjetna inteligencija kao osnovu za izračune poravnanja ne uzima samo jednu točku na kuku, koljenu i gležnju kao sve dosadašnje tehnike, već uzima sve točke pod kojima su ova tri zgloba opterećena prilikom koraka. Na taj način, ostvaruje se potpuno poravnanje koje se u ortopediji naziva NATURAL BOUNDRY ALIGNEMENT ili poravnanje u prirodnom okruženju.
Nadalje, umjetna inteligencija uzima u obzir i najbolji mogući implatant za pacijenta. Algoritam kirurgu sugerira najbolja rješenja za ugradnju implatanta, mjesta koštanih rezova i postavljanja proteze. Nakon pripreme proteze, izvodi se kirurški zahvat na temelju visokih standarda po kojima je SB Arithera poznata.
Nakon zahvata, pacijenti mogu vidjeti konačni rezultat već prvi dan nakon operativnog zahvata, s obzirom da se bilježi značajni povratak pokreta u usporedbi s konvencionalnim tehnikama.
Koja je uloga umjetne inteligencije prilikom zahvata?
Bez obzira na implementaciju umjetne inteligencije tijekom liječenja, cjelokupan zahvat i dalje ovisi o odlukama te kirurškoj ekspertizi kirurga koji u konačnici koristi umjetnu inteligenciju za precizniju izradu proteza te asistenciju tijekom zahvata.
Tko provodi zahvat ugradnje personalizirane endoproteze koljena?
Zahvat ugradnje personalizirane endoproteze koljena u SB Arithera provodi doc. dr. sc. Mladen Miškulin, prim. dr. med., specijalist ortoped.
Uz bogato iskustvo na području ortopedske kirurgije, s gotovo 30 godina iskustva ugradnje totalnih endoproteza, doc. Mladen Miškulin godinama se usavršavao te sudjelovao na brojnim konferencijama i edukacijama za primjenu ove kirurške tehnike.
Ako osjećate bol ili ograničenost pokreta na području koljena, ili ako već imate dijagnosticiranu degenerativnu bolest te indiciran kirurški zahvat ugradnje umjetnog koljena, rezervirajte specijalistički pregled s doc. Mladenom Miškulinom za provedbu potrebne dijagnostike te definiranje plana liječenja ovim zahvatom.
Povijest zahvata ugradnje proteze koljena (napisao doc.dr.sc.MM)
Ortopedija kao medicinsko područje kontinuirano se razvija, s ciljem omogućavanja kirurških zahvata koji nude kvalitetnija rješenja, brže vrijeme oporavka te što veći povratak pokreta.
Zahvat ugradnje endoproteza koljena počeo se provoditi kasnih 1960-ih godina. Tada je Freeman uveo koncept rezova zglobnih površina koštanih zglobnih tijela koljena (donji dio bedrene kosti i gornji dio goljenične kosti) okomito na mehaničku osovinu donjeg ekstremiteta koristeći unutarkoštane vodilice. Time je u ortopediji po prvi put proveden zahvat mehaničke tehnike ugradnje totalne endoproteze koljena, gdje se vjerovalo kako se će se ovom tehnikom kojom se stvara jednako opterećenje na samu endoprotezu dovesti do manjeg, odnosno ravnomjerenijeg trošenja iste za duži vijek trajanja. Analiza ovog zahvata potvrdila je njegov uspjeh, gdje je endoproteza u prosjeku trajala 15 godina za više od 90% pacijenata.
1985. godine uvedena je anatomska tehnika ugrađivanja endoproteze koljena od strane Hugerforda. Tehnikom se uvodi neutralno poravnanje donjeg ekstremiteta, odnosno da linija opterećenja cijele noge prolazi kroz centar koljena, dok se zglobne linije bedrene kosti i tibije postavljaju pod anatomskim kutem. Prilikom hoda, tako određena zglobna linija je adevaktnije paralalelna sa podlogom nego zglobna linija nakon mehaničkog određivanja položaja protetskih komponenti što je, barem na kratko vrijeme, pacijentima omogućilo puno bolji osjećaj svojeg „novog“ koljena.
Kasnih 90-ih, ortopedska kirurgija na području ugradnje endoproteze koljena uvodi i računalnu navigaciju kojom ortoped može odabrati najbolju metodu ugradnje same proteze. Putem računalne navigacije, tehnologija kirurgu omogućuje podatke o osovini i morfologiji koljena, gdje se pomoću dobivenih podataka određuje smjer i dubina resekcije kosti te određuje najbolji položan implatanta, a da se pritom očuvaju obližnji ligamenti i meko tkivo.
2006. godine Howell u svijet ortopedije uvodi i još jedan način postavljanja endoproteze koljena tzv. kinematskom tehnikom. Cilj ove tehnike je vratiti artrozom izmijenjenu osovinu donjeg ekstremiteta na prirodnu osovinu normalnog koljena. Kinematska tehnika primjenjuje tri osovine bedrene kosti oko koje se u koljenu miču potkoljenica i patela.
Na kraju, suvremeni napredak tehnologije dovodi do uvođenja tzv. robotske kirurgije kojom se povećava preciznost u postavljanju endoproteze koljena, smanjuje vrijeme trajanja operacije te umanjuje trauma okolnih mekih tkiva prilikom zahvata. Bez obzira na robotsku tehnologiju, ključna uloga i dalje je preostala na operateru koji koristi robotsku tehnologiju za povećanje preciznosti, upravljajući njome na temelju osobnog kirurškog iskustva i znanja o kinematici koljena. Robotika je omogućuje znatno manju razinu korištenja različitih vodilica za postavljanje protetskih komponenti za skraćivanje trajanja operacije, dok veća preciznost u rezovima omogućuje manje oštećenje ligamenata te drugih tkiva za što brži postoperativni oporavak.
Niti jedna od ovih opisanih tehnika ne može se usporediti sa PRESONALIZIRANOM UGRADNJOM ENDOPROTEZE KOLJENA kakva se radi u SB Arithera jer, kako je do sada i napisano, niti jedna nije sriktno personalizirana.
