Vrste anemija
Anemija je stanje smanjenog broja eritrocita, mase eritrocita ili sadržaja hemoglobina u eritrocitima i označava slabokrvnost ili malokrvnost. U svakodnevno praksi anemiju definiramo kao vrijednost hemoglobina (Hb) u g/L manju od 130g/L za muškarce, manju od 120 g/L za žene i manju od 110 g/L za trudnice. Prema vrijednosti hemoglobina anemija se dijeli na: blagu (Hb veći od 100 g/L), umjerenu (Hb između 80 – 100 g/L), tešku (Hb između 60 do 79 g/L) i opasnu po život (Hb ispod 60 g/L).
Dva su osnovna pristupa podjeli anemija:
1. KINETIČKI koji nastoji utvrditi mehanizam koji dovodi do anemije i
2. MORFOLOŠKI koji dijeli anemije prema veličini srednjeg volumena eritrocita (MCV).
Kinetički pristup dijeli anemije prema jednom od tri mehanizma nastanka anemije:
- Smanjeno stvaranje eritrocita. Tijekom 24 sata propada 1% eritrocita i zamjenjuje se novostvorenim u koštanoj srži. Smanjeno stvaranje eritrocita posljedica je hipoproliferacijske anemije zbog primarne bolesti koštane srži, infiltracije koštane srži tumorskim stanicama i snižene razina trofičkih hormona (eritropoetin, hormoni štitnjače i androgeni). Stvaranje eritrocita je smanjeno i zbog poremećaja u sazrijevanju uslijed nedostatka vitamina B12, folne kiseline ili željeza.
- Povećano propadanje eritrocita javlja se ako je životni vijek eritrocita kraći od 100 dana (eritrociti prosječno žive oko 120 dana). Do anemije dolazi ukoliko koštana srž ne može dnevno nadomjestiti 5% eritrocitne mase. Ovakav tip anemije je karakterističan za hemolitičku anemiju.
- Gubitak eritrocita je najčešći uzrok anemije. Događa se zbog traume, krvarenja iz probavnog sustava ili ginekološkog krvarenja. Krvarenje može biti okultno npr. kod polipa ili raka debelog crijeva i jatrogeno (učestale venepunkcije, hemodijaliza, darivanje krvi).
Morfološki pristup dijeli anemije u tri skupine prema veličini eritrocita; mikrocitnu gdje je MCV<80 fL, normocitnu (MCV 80-100 fL) te makrocitnu (›100 fL)
Anemija uslijed manjka željeza
Anemija uslijed nedostatka željeza ili sideropenična anemija (SA) predstavlja značajan javnozdravstveni problem i svakodnevno je prisutna u zdravstvenim ustanovama. Prevalencija nedostatka željeza prisutna je u oko 40% predškolske djece, 30% žena reproduktivne dobi i 38% trudnica. U razvijenim zemljama deficit željeza i SA mogu biti prisutni kod vegeterijanaca, uslijed kroničnog gubitka krvi i malapsorpcije.
Sideropenična anemija nastaje zbog smanjenog unosa, poremećene apsorpcije u probavnom traktu, gubitkom krvi ili zbog povećane potrebe za željezom.
Ljudsko tijelo čuva željezo nakon što dolazi do raspada eritrocita, ne izlučuje se iz tijela osim deskvamacijom stanica kože i epitela. Prosječno se dnevno apsorbira 1-2 mg željeza (iz 25 mg unešenog željeza hranom).
Liječenje anemije uslijed nedostatka željeza zahtjeva timski rad jer je često važnije pravovremeno otkriti uzrok koji je doveo do gubitka željeza (npr. karcinom, ulkus, miom, itd.) nego samo liječiti anemiju pripravcima željeza.
Uzroci sideropenične anemije
Najčešći uzroci sideropenične anemije su:
- Prehrana siromašna željezom
- Poremećaj apsorpcije
- Kronična krvarenja (ginekološka, probavni sustav)
- Povećane potrebe za željezom
Terapija. Prvo treba liječiti uzrok anemije, nakon toga korigirati anemiju i popuniti zalihe željezom. Primjenjuju se peroralni pripravci željeza. Preporučena doza elementarnog željeza iznosi 100-200 mg /dan a kod djece 3-6 mg/kg oralne suspenzije željeza. Dodatak vitamina C poboljšava apsorpciju (2xdnevno 250-500 mg). Prosječno je potrebno liječenje u trajanju od 3-6 mjeseci za popunu rezervi željeza.
Anemija kronične bolesti
Anemija kronične bolesti (AKB) je često korišten termin za hematološki sindrom koji prati kronične nehematološke bolesti. S obzirom da se uglavnom radi o kroničnim upalnim bolestima bolji bi izraz bio “anemija kronične upale”. Temeljni mehanizam razvoja anemije kronične bolesti je poremećaj ravnoteže sadržaja željeza u organizmu koji se sastoji od povećanog ulaska i zadržavanja željeza u stanicama retikuloendotelnog sustava (RES). Time se željezo uklanja iz funkcionalnog odjeljka u pričuvni odjeljak odakle se teško mobilizira te nastaje manjak raspoloživog željeza za potrebe eritrocitopoeze.
Megaloblastična anemija
U megaloblastične anemije ubrajaju se anemije s karakterističnim poremećajem eritroidne loze i očituju se pojavom megaloblasta u koštanoj srži i makrocita (megalocita) u perifernoj krvi. Megaloblastična anemija je najčešće posljedica manjka vitamina B12 ili folne kiseline, no može se pojaviti i zbog poremećaja metabolizma tih dvaju vitamina, manjka transkobalamina-bjelančevine koja prenosi vitamin B12 u serumu, te primjene dušikova oksida i lijekova antifolata. Temeljni mehanizam anemije je poremećaj u sintezi DNA.
Uzroci megaloblastične anemije:
- manjak Vitamina B12
- manjak folata
- poremećaj metabolizma vitamina B12ili folata
- ostali poremećaji sinteze DNA
Stečene hemolitičke anemije
Posebna skupina anemija su stečene hemolitičke anemije. One se dijele na:
- Splenomegaliju
- Imunohemolitičke anemije
- Autoimunu hemolitičku anemiju uzrokovanu toplim protutijelima
- Autoimunu hemolitičku anemiju uzrokovanu hladnim protutijelima
- Imunohemolitičku anemiju uzrokovanu lijekovima
- Anemiju uzrokovanu fizikalnim čimbenicima
- Hemolitičku anemiju uzrokovanu biološkim čimbnicima
- Hemolitičku anemiju uzrokovanu kemijskim čimbenicima
