Operacije ramena – operacija ozljede tetiva rotatorne manšete
Odgovarajuće indikacije za operaciju liječenja puknuća rotatorne manšete i dalje su izvor rasprave među ortopedima. U većini slučajeva operacija se razmatra samo kada konzervativne mjere ne uspiju. Jedna važna iznimka od ovog načela je akutna, traumatska ruptura pune debljine inače normalne rotacijske manšete u zdrave osobe. Takva se ozljeda obično liječi hitnom operacijom, jer kašnjenje može dovesti do značajne atrofije mišića, povlačenja tetiva i lošijih kirurških rezultata.
Druga važna iznimka uključuje akutnu i kroničnu rupturu u kojoj pacijent s postojećim parcijalnim rupturama rotatorne manšete iznenada gubi sposobnost aktivnih kretnji u ramenu. Takvo stanje govori u prilog nastanka potpune rupture na već postojećoj parcijalnoj rupturi rotatorne manšete te je indicirana hitna kirurška intervencija, ovisno o pridruženim faktorima, kao što su dominacija ruku, zanimanje i dob pacijenta.
Za sve ostale rupture rotatorne manšete općenito je indiciran pokušaj konzervativnog liječenja, koje se prvenstveno sastoji od fizikalne terapije. Ako konzervativna terapija ne uspije ublažiti bol ili poboljšati funkciju, možda će biti potrebna operacija. Starija dob ne isključuje kirurško liječenje.
Kirurški popravak rotatorne manšete može se izvesti artroskopski ili otvoreno. Otvoreni postupci uključuju standardnu ili “mini-open” tehniku.
Artroskopski popravak ruptura tetiva rotatorne manšete je u današnje vrijeme zlatni standard. Njegove prednosti uključuju mogućnost pregleda cijelog zgloba, uključujući rotatornu manšetu, smanjeni gubitak pokreta, očuvanje deltoidnog mišića, nižu stopu infekcije, manje postoperativne boli, kraća odgode do fizikalne terapije i kraći boravak u bolnici (većina se artroskopija izvodi kao dnevne operacije).
OPERACIJE PARCIJALNE RUPTURE TETIVA ROTATORNE MANŠETE
Kirurški popravak može biti potreban za kontrolu boli i očuvanje funkcije u bolesnika s kroničnim parcijalnim rupturama koje se ne poboljšavaju konzervativnim liječenjem. Tvrdokorni slučajevima općenito se smatraju situacije u kojima ne dolazi do poboljšanja stanja nakon tri do šest mjeseci pravilno provedene fizikalne terapije i jednom ili dvije injekcije kortikosteroida. Stariji pacijenti će možda trebati duže liječenje.
Kad je indicirano operativno liječenje, rupture rotatorne manšete djelomične debljine liječe se formalnim popravkom ili artroskopskim debridmanom. Veličina rupture se procjenjuje tijekom operacije. Ako puknuće čini manje od 50 posto debljine tetive, operacija se sastoji od „čišćenja“ sa ili bez subakromijalne dekompresije. Ako ruptura zahvaća više od 50 posto debljine tetive rotatorne manšete ili ima promjer veći od 2 cm, tada je indicirana artroskopska rekonstrukcija, za razliku od debridmana
Iako je debljina ruptura primarna odrednica kirurškog liječenja, važni su i brojni drugi čimbenici, kao što su dob, popratne patologije, razina aktivnosti i funkcionalni invaliditet. Na primjer, relativno mlad pacijent koji ima značajnu slabost ili funkcionalni invaliditet može imati koristi od popravljanja rupture manje od 50 posto debljine, ali sportaš iznad glave koji osjeća bol s malo slabosti može imati bolje rezultate s debridmanom unatoč gotovo punoj debljini rupture tetive.
OPERACIJA AKUTNE RUPTURE ROTATORNE MANŠETE
Kod akutnih ruptura indicirana je hitna kirurška intervencija u inače zdravih osoba. Odgođeno operacijsko liječenje takvih ruptura može rezultirati značajnom atrofijom mišića s degeneracijom i uvlačenjem tetiva, te kompromitiranim kirurškim rezultatima .
Masna infiltracija mišićnog tkiva razvija se u razdoblju od nekoliko mjeseci do godina nakon pucanja rotatorne manšete; što je stariji pacijent, brže se javlja infiltracija masti, a rezultirajući pad funkcije može biti nepovratan. Kada dođe do masne infiltracije mišića tada su i rezultati kirurškog liječenja lošiji.
Preporuka je da se kirurški popravak izvrši unutar šest tjedana od ozljede.
Potpune rupture tetiva mogu dovesti do nepovratne degeneracije mišića. Stoga brza operacija također može biti od pomoći u slučajevima akutnih-na-kroničnih ruptura rotatorne manšete gdje pacijent iznenada izgubi sposobnost aktivnog pokreta u ramenu. Ovo stanje naziva se pseudoparaliza i vjerojatno proizlazi iz pogoršanja već postojeće rupture.
Pacijente koji odbiju operaciju potrebno je upozoriti da se u mišićno -tendinoznoj jedinici mogu dogoditi značajne patološke promjene koje mogu postati nepovratne.
OPERACIJA KRONIČNE, SIMPTOMATSKE RUPTURE ROTATORNE MANŠETE
Kod kroničnih ruptura operacija koja uključuje pokušaj popravka rotatorne manšete i moguću subakromijalnu dekompresiju može smanjiti bol, ali ne može poboljšati funkciju, osobito u slučajevima s umjerenom do teškom atrofijom mišića. Rezultati nakon kirurškog zahvata ovise o nizu čimbenika, uključujući dob (bolji su rezultati zabilježeni u bolesnika mlađih od 60 godina), starost rupture, veličinu rupture (veće rupture imaju veću stopu ponovnog ozljeđivanja) i stupanj atrofije mišića i povlačenje tetive. Kirurg bi trebao razgovarati o tim čimbenicima i vjerojatnosti prihvatljivog ishoda s pacijentom.
