Osteochondritis dissecans (OCD) gležnja
OCD se najčešće javlja u koljenu, laktu ili gležnju školskog ili adolescentnog djeteta no i u odrasloj dobi. Inicijalna dijagnoza se postavlja standardnim RTG, no za klasifikaciju stupnja potrebno je učiniti pregled magnetskom rezonancom. U početku se liječenje sastoji od rasterećenja zahvaćenog zgloba, nesteroidnih protuupalnih lijekova, izbjegavanja aktivnosti visokog intenziteta i fizikalne terapije. Pacijenti koji su skeletno nezreli tj. nisu dovršili rast često dobro prolaze neoperativnom terapijom. Pacijenti s velikim lezijama ili kod kojih se razvije slobodno zglobno tijelo obično trebaju operaciju.
OCD je definiran kao osteonekroza subhondralne kosti. Konkretno, OCD je lokalizirana lezija u kojoj se segment subhondralne kosti i zglobne hrskavice odvaja od donje kosti, ostavljajući stabilan ili nestabilan fragment koji može rezultirati preuranjenim osteoartritisom [2-4]. Juvenilni OCD odnosi se na prisutnost lezije u bolesnika s otvorenim pločama rasta( koji nisu dovršli rast).
Klinička slika OCD-a
Prvi simptom osteochondritis dissecansa je bol koja se pojavljuje u zahvaćenom zglobu (koljenu, laktu ili gležnju), koja može započeti određenom ozljedom ili se može razviti postepeno tijekom nekoliko mjeseci kod sportski aktivnih bolesnika. Bol se pogoršava vježbanjem. „Škripanje“ ili blokiranje pokreta zgloba mogu se pojaviti tijekom kasnijih faza OCD -a, osobito ako je u zglobu prisutno slobodno zglobno tijelo. Dijagnoza se često može postaviti kliničkim pregledom i RTG obradom. Pojava i intenzitet simptoma OCD lezija ovise o mjestu, veličini i ozbiljnosti lezije.
S OCD lezijama gležnja, pacijenti obično u anamnezi imaju uganuće gležnja koje se ne poboljšava tipičnim konzervativnim tretmanom. Simptomi uključuju bol, trajno oticanje, ukočenost, slabost, osjećaj iskakanja, klika ili zaključavanja gležnja, a s uznapredovalim lezijama osjećaj slobodnog zglobnog tijela (npr. Nešto što pluta okolo) u gležnju.
Klasifikacija
I stupanj – Promjene vidljive samo na magnetskoj rezonanci
II stupanj – Osteohondralni ulomak pričvršćen koštanim mostom, zglobna hrskavica probijena, s definiranim fragmentom koji se ne može pomaknuti
III stupanj – Odvojeni, neistisnuti ulomak Zglobna hrskavica probijena, zglobna hrskavica probijena s definiranim fragmentom koji se može pomaknuti, ali je pričvršćen iznad zglobne hrskavice
IV stupanj – Pomaknuti fragment, slobodno zglobno tijelo.
Kirurško liječenje OCD-a
Kirurško liječenje je definitivno potrebno u IV stupnju, kada postoji slobodno zglobno tijelo koje blokira normalne pokretne u zahvaćenom zglobu. Neoperativno liječenje razumna je prva opcija za pacijente s OCD-om za odrasle koji imaju male, stabilne lezije (stadij I ili II stadij) iako je vjerojatnost izlječenja približno 50 % ili manji. Stoga većina pacijenata s OCD -om za odrasle dobi zahtijeva kirurški zahvat. Postoji više kirurških tehnika liječenja OCD što ovisi o stupnju te o dobi bolesnika. Svakako se uvijek pokušava sačuvati hrskavica te fiksirati osteohondralni fragment. U slučaju da to nije moguće vrše se procedure (poput mikrofraktura ) kojima se pokušava popuniti nastali defekt hrskavice u zahvaćenom zglobu.
………………………………………………………
Ozljede gležnja
Ozljede gležnja najčešće su ozljede kod sportaša, ali i ljudi koji se ne bave sportom. Rijetki su oni koji u svom životu nisu doživjeli uganuće gležnja i ne znaju koje sve probleme ono donosi.
Opterećenje, vrste podloge na kojima se igra kao i obuća u sportovima kao što su nogomet, rukomet, košarka i sl., čine ozljede gležnja praktično svakodnevnom pojavom.
Najčešća ozljeda je obično uganuće. Uganuće je ozljeda ligamenata koji podupiru gležanj. Ozljeda se obično događa kada se gležanj iskrene i stopalo se okrene prema unutra (tzv. inverzija stopala). Praćeno je blagim oticanjem i bolnošću prilikom hoda i nestabilnošću skočnog zgloba, ali ne donosi sa sobom trajne posljedice.
Međutim, velik je rizik od ponovne ozljede gležnja, osobito među sportašima. Otprilike trećina ljudi doživi drugu ozljedu gležnja u roku od 3 godine, a među sportašima ta brojka čini čak 73 % svih slučajeva. Tek višestruka lakša uganuća u kombinaciji s pojačanim opterećenjem često dovode do većih promjena na samom zglobu. Prisutna je postepena degeneracija i/ili oštećenje zglobne hrskavice, što postepeno dovodi do artroze zgloba.
Većina ozljeda gležnja zahvaća lateralne ligamente, pri čemu je prednji talofibularni ligament najčešće zahvaćen.
Ozljede ligamenata gležnja vrednuju se u tri stupnja s obzirom na težinu ozljede:
- stupanj (blagi) – istegnuće ligamenta bez puknuća, s minimalnim ili nikakvim gubitkom funkcije
- stupanj (umjeren) – djelomična ruptura; prisutna je bol u mirovanju te blaga do umjerena nestabilnost gležnja
- stupanj (težak) – potpuna ruptura ligamenta s izraženim oticanjem, hematomom, bolom i osjetljivošću; gubitak funkcije gležnja, nestabilnost, reducirane kretnje.
Liječenje uganuća gležnja ovisi upravo o težini ozljede. Cilj je uvijek smanjiti bol i oteklinu, potaknuti zacjeljivanje ligamenata i vratiti funkciju gležnja. Može biti potrebna i imobilizacija, a u Specijalnoj bolnici Aksis prakticiramo funkcionalnu imobilizaciju steznikom. Vrlo je važno provesti pravilno liječenje i rehabilitaciju kako bi se prevenirala kronična nestabilnost gležnja i ponovno uganuće.
Prije same dijagnoze ortopeda, pri iskrenuću gležnja možete sami intervenirati imajući na umu metodu RICE tretman.
- Rest (odmor): prestanak aktivnosti koja je uzrokovala ozljedu kako bi se omogućio odmor ozlijeđenog područja.
- Ice (led): hlađenjem smanjiti bol i otečenost – više puta dnevno po 10-15 min, bez da se led stavlja direktno na kožu.
- Compression (kompresija): isti čas omotati gležanj i stopalo elastičnim zavojem radi sprečavanja otečenosti (edema).
- Elevation (elevacija): držanje ozlijeđenog područja na povišenom položaju, točnije iznad razine srca, idealno preko noći, ponovno u svrhu prevencije edema.
…………………………………………………………………………
Sindrom prednjeg sraza (impingement) gležnja – artroskopsko čišćenje hipertrofičnog tkiva u gležnju
Prijelomi gležnja
Osteoartritis gležnja
Ligamentarne ozljede gležnja
Ozljeda hrskavice u zglobu gležnja – izaziva bol i oteknuće zgloba. Po učinjenoj magnetnoj rezonanci utvrđuje se o kojem se stupnju oštećenja hrskavice radi. Blaži stupnjevi oštećenja lijeće se ACP metodom, a teži stupnjevi oštećenja mikrofrakturom. Oštećeni i nestabilni dijelovi hrskavice se odstranjuju i na mjestima bez hrskavice se buši kost kako bi se izazvalo krvarenje i nastanak ožiljka koji nadopunjuje defekt nedostatka hrskavice.
Loše srasli prijelomi gležnja
