Ozljede meniskusa koljena
Što je meniskus?
U koljenskom zglobu se nalaze dva meniskusa, vanjski ili lateralni i unutarnji ili medijalni. Oni su jastučići vezivne hrskavice u obliku polumjeseca smješteni između natkoljenične i goljenične kosti. Pomažu u raspodjeli sila opterećenja u koljenu, stabiliziranju koljeno tijekom rotacije i pomažu u podmazivanju koljenskog zgloba zglobnom tekućinom.
U presjeku su medijalni i lateralni meniskus klinastog oblika debljeg dijela duž periferije zgloba, gdje se pričvršćuju na zglobnu čahuru koljena. Medijalni meniskus čvrsto je pričvršćen za medijalni kolateralni ligament; lateralni meniskus nije čvrsto pričvršćen za bočni kolateralni ligament i stoga je pokretniji. To je i glavni uzrok češće ozljede medijalnog meniska u odnosu na lateralni menisk.
Meniskusi dobijaju krv iz grana genikularnih (koljenskih) arterija. Međutim, protok arterija u unutarnje dijelove meniskusa ograničen je u usporedbi s perifernim ili vanjskim dijelovima te se stoga menisk u ovisnosit o prokrvljenosti dijeli na crvenu zonu u kojoj ima obilje krvnih žila, zatim crveno-bijelu te bijelu u kojoj uopće nema vaskularizacije. To dijelom objašnjava zašto rupture meniska često i nakon šivanja ne zarastu.
Najčešće ozljede meniska
Akutna puknuća meniska obično se javljaju kada osoba promijeni smjer na način koji uključuje okretanje ili “uvijanje” koljena dok je koljeno savijeno ( nagle promjene smjera kretanja, dizanje iz čučećeg ili sjedećeg položaja). Ako prilikom takve kretnje sile budu jače od čvrstoće meniska dolazi do puknuća. Ovaj se mehanizam često javlja u nogometu, košarci i drugim sportovima koji uključuju brzo usporavanje i promjenu smjera kretanja. Degenerativno puknuće meniska nastaje kod starijih osoba prilikom minimalne traume ili čak bez nje. Do puknuća dolazi zbog promijenjene kvalitete meniska nastale degenerativnom bolešću. Kad se dogodi, takva trauma može biti toliko mala da je pacijent nije niti svjestan ozljede. Puknuća meniska rijetka su u djece mlađe od 10 godina.
Koji su simptomi ozljede meniska?
Stupanj boli u trenutku ozljede je različit; većina pacijenata može nakon što se dogodi mala ruptura i dalje sudjelovati u aktivnosti koja je uzrokovala ozljedu. Nakon akutnog događaja slijedi podmukla pojava boli i otekline tijekom 24 sata. Bol se pogoršava savijanjem koljena ili okretanjem. Velika puknuća obično su povezana sa značajnijom boli i ranim ograničavanjem pokreta koljena. Neki pacijenti opisuju osjećaj pucanja u trenutku ozljede. Kod određenog broja bolesnika simptomi se mogu pojaviti tek nekoliko tjedana nakon ozljede, u vidu pucanja, zaključavanja (blokiranja) koljena, “izdavanje koljena”, ili mogu jednostavno prijaviti nejasan osjećaj da se koljeno ne kreće pravilno. Ovaj osjećaj nestabilnosti povezan je s proprioceptivnim dezinformacijama koje se javljaju kad fragment meniska pluta između dvije zglobne površine, stvarajući osjećaj da koljeno nije u položaju u kojem bi trebalo biti. “Zaključavanje” ne znači potpuno nesposobnost pomicanja koljena, već nemogućnost potpunog kretanja koljena zbog smetnji poderanog meniskusa. Iako se tradicionalno pripisuju ozljedi meniska, mehanički simptomi poput pucanja, hvatanja ili odavanja mogu biti uzrokovani oštećenjem zglobne hrskavice ili drugom ozljedom koljena. Izljev u koljenu je česti simptom bolesnika s ozljedom meniska, posebno kod velikih ili složenih ruptura, a mogu se pojaviti povremeno zbog ruptura povezanih s degenerativnim artritisom. Pacijenti s izljevom obično se žale na ukočenost, a ne na oticanje.
Kako se postavljaju dijagnoze?
Dijagnoza rupture meniska se postavlja na osnovu anamnestičkih podataka o ozljedi, kliničkim pregledom. Pregled magnetskom rezonancom je superiorna dijagnostička metoda kojom se može dokazati postojanje rupture kao i tip , te se obzriom na kliničku sliku, nalaz MR pregleda odlučuje o daljnjem liječenju.
Liječenje
Početno liječenje
U slučaju da nema velikog izljeva u koljenu i velike nestabilnosti, početno liječenje rupture meniska uključuje sljedeće:
- Mirovanje – izbjegavajte položaje i aktivnosti koji vrše pretjerani pritisak na zglob koljena dok se bol i oteklina ne povuku. Takve aktivnosti uključuju: čučanj, klečanje, savijanje i okretanje, ponavljano savijanje (npr. stepenice, izlazak iz sjedećeg položaja, guranje kvačila i papučice), trčanje, ples i prsno plivanje
- Primjenjuje se krioterapija (led na koljeno 15 minuta svakih četiri do šest sati) a nogu je potrebno držiti na povišenom.
- U slučaju jake boli rasteretni hod sa štakama
Definitivno liječenje puknuća meniska uključuje:
- jačanje mišića natkoljenice i potkoljenice
- utvrđivanje vrste i opsega puknuća
- utvrđivanje potrebe za operacijom
Liječenje ruptura meniska ovisi o vrsti samog puknuća (npr. Intrasupstancijalna, vodoravna ili okomita), prisutnosti značajnih mehaničkih simptoma i prisutnosti učestalih izljeva u koljenu. Male intrasupstancijalne i vertikalne rupture koje uzrokuju rijetke simptome i ne ometaju opću funkciju koljena mogu se liječiti konzervativno uz odmor, ograničenje aktivnosti i fizikalnu terapiju. Mnogi kliničari pokušavaju iscrpiti konzervativne mogućnosti liječenja prije nego što takve pacijente upućuju na operaciju.
Sljedeći čimbenici sugeriraju da će konzervativna terapija biti uspješna:
- simptomi se razvijaju tijekom 24 do 48 sati nakon akutne ozljede (za razliku od neposredno nakon)
- oticanje je minimalno
- koljeno ima čitav raspon pokreta s bolovima samo pri ili u blizini maksimalne fleksije koljena
Velike složene rupture povezane s upornim izljevima, rupture koje često uzrokuju onesposobljavajuće simptome i velike rupture u dodiru sa zglobnom hrskavicom trebaju se liječiti operacijski. Uz to, ako pacijent ne može u potpunosti ispružiti koljeno (“blokirano koljeno”), potrebna je hitna operacija.
Sljedeći čimbenici sugeriraju da će biti potrebna operacija:
- ako bolesnik nakon ozljede nije mogao nastaviti s aktivnošću koju je obavljao
- koljeno je blokirano ili su kretnje značajno ograničene
- postoji povezana ruptura prednje ukrižene sveze
- ne dolazi do smanjenja simptoma nakon tri do šest tjedana unatoč pravilnom konzervativnom liječenju
Operacijsko liječenje
Ozljeda meniska se liječe operacijski , artroskopijom , što je minimalno invazivna operacijska metoda u kojoj se u zglob ulazi kroz male rezove s kamerom i instrumentima. Oporavak nakon takve operacije puno brži nego klasičnim metodana.
U današnje vrijeme se uvijek operacijski pokušava sačuvati menisk te ako je moguće puknuće se šiva. U slučaju da puknuće meniska nije adekvatno za šivanje, teda se učini djelomično odstranjenje puknutog meniska.
……………………………………………………………………………………………..
Artritis koljena
Najučestaliji uzrok gubitka funkcije i nastanka boli u koljenu je artritis. Osteoartritis, reumatoidni artritis i traumatski artritis su najzastupljeniji oblici.
OSTEOARTRITIS se najčešće javlja iza 50 godine života. Hrskavica koja oblaže zglobove postepeno se oštećuje (prekomjerno opterećenje, česte ozljede, višestruki operativni zahvati i sl), a kosti koje dodiruju jedna drugu stvaraju bol.
REUMATOIDNI ARTRITIS je bolest u kojoj promijenjena sinovijalna ovojnica prekomjerno raste, prelazi na zglobnu površinu i na taj način može oštetiti hrskavicu i prouzročiti njeno trošenje i nestanak što dovodi do boli i smanjenja funkcije.
TRAUMATSKI ARTRITIS obično prati tešku ozljedu koljena. Lom nekoliko segmenata kosti ili ligamenata može oštetiti zglob s progresivnom ubrzanom degeneracijom istog.
……………………………………………………………………………………………..
Ozljede ligamenata koljena
Prijelomi u području koljena
Bolesti hrskavice u koljenu
Osteoartritis koljena
Loše srasli prijelomi u području koljena
SPONK (Spontana osteonekroza koljena)
