Karpalni kanal najčešće je mjesto kompresije živca u ljudskom tijelu. Stanje poznato kao sindrom karpalnog kanala (sindrom karpalnog tunela) je kompresivna neuropatija koja je uzrokovana kompresijom živca (nervus medianus) pri prolasku kroz karpalni kanal u zapešću.
Kod koga se javlja sindrom karpalnog kanala?
Sindrom karpalnog kanala javlja se najčešće u dobi od 40-60 godina, a žene obolijevaju čak deset puta češće od muškaraca. Ovo je čest poremećaj koji može značajno narušiti kvalitetu života.
Razvoj sindroma karpalnog tunela povezuje se sa sljedećim okolnostima i aktivnostima:
- Raniji prijelomi, naročito loše srasli prijelomi kostiju zapešća mogu promijeniti oblik karpalnog kanala
- Uznapredovale degenerativne promjene kostiju zapešća uz stvaranje osteofita svojom masom mogu izazvati povećani pritisak
- Neki oblici artritisa, kao što je reumatoidni artritis mogu dovesti do otekline zgloba zapešća i tetiva unutar karpalnog kanala
- Oticanje zglobova i mekog tkiva u zglobu zbog pretilosti, dijabetesa, disfunkcije štitnjače i drugih bolesti.
- Pojačano zadržavanje tekućine tijekom trudnoće ili menopauze dovodi do povećanog pritiska.
- Ponavljajući pokreti i prekomjerno rastezanje zgloba zapešća poput tipkanja ili rada sa strojevima
- Stalno izlaganje vibracijama, najčešće pri radu sa strojevima, može dovesti do oštećenja mikrocirkulacije živca i poremećaja njegove funkcije
- Ganglijska cista, tumori i mase u zglobu se rjeđe viđaju
Ponekad može djelovati istodobno više od jednog faktora koji doprinose sindromu karpalnog kanala.
Koji su simptomi sindroma karpalnog kanala?
Glavni simptomi sindroma karpalnog kanala su bol, trnci u šaci i utrnulost naročito u prva tri prsta. Pacijenti se najčešće žale na trnce, mravinjanje i bol koja se javlja u palcu, kažiprstu, srednjem prstu i dijelu prstenjaka. Tegobe su u početku najizraženije noću što nerijetko pacijente budi iz sna pri čemu otresaju rukom za osjećaj olakšanja.
Danju se simptomi javljaju povremeno te su najčešće povezani s određenim aktivnostima gdje dolazi do povećane kompresije na živac. Kako oštećenje živca napreduje mogu se javiti i drugi simptomi kao što su slabost mišića šake i nespretnost pa se pacijenti žale da im ispadaju stvari iz ruku. Neki pacijenti imaju osjećaj otekline prstiju i šake mada ono nije realno prisutno.
S vremenom i bez adekvatnog liječenja, simptomi mogu postati stalno prisutni i ometati svakodnevne aktivnosti i tijekom dana. U uznapredovalim stadijima bolesti može doći do propadanja mišića šake, naročito baze palca te do trajnog gubitka osjeta na šaci. Dakle, ako se zanemari, sindrom karpalnog kanala može dovesti do nepovratnog oštećenja živca i trajnih posljedica.
Tegobe u sklopu sindroma karpalnog kanala mogu ograničavati osobu u svakodnevnim aktivnostima remeteći kvalitetu života.
Kako prepoznati sindrom karpalnog kanala?
Ako sumnjate na sindrom karpalnog kanala, preporuka je javiti se na specijalistički pregled fizijatra kako bi se dijagnosticirao izvor boli. Na specijalističkom pregledu u Specijalnoj bolnici Arithera, fizijatar će provesti nekoliko testova i pretraga radi postavljanja dijagnoze. To uključuje:
- Tinelov znak: lagano tapkanje preko živca u karpalnom kanalu kako bi se provjerilo pojavljuju li se trnci u šaci.
- Falenov test: stiskanje dorzalne površine ruku zajedno i držanje 30 – 60 sekundi koje također treba provocirati trnce u šaci.
- Test kompresije karpalnog tunela (Durkanov test): Primjena pritiska palcima preko n. medianusa unutar karpalnog tunela, smještenog neposredno ispod nabora zgloba zapešća. Test je pozitivan ako pacijent reagira s trncima i utrnulošću unutar 30 sekundi.
- Ultrazvuk: upotreba dijagnostičkog ultrazvuka za analizu i prikaz zadebljanje živca te potencijalni uzrok kompresije na živac.
- Elektromioneurografija (EMNG): dijagnostička pretraga kojom ispitujemo električnu aktivnost mišića i provodljivost živaca radi procjene njihove funkcije. EMNG smatramo neophodnim kod postavljanja dijagnoze sindroma karpalnog kanala. EMNG-om se može procijeniti i stupanj oštećenja živca što nam služi u planiranju daljnjeg liječenja.
Kako se liječi sindrom karpalnog kanala?
U liječenju se koriste razne metode:
- Konzervativne metode poput ortoza i fizikalne terapije
- Injekcija kortikosteroida ili sličnih tehnika tj. blokada karpalnog kanala
- Kirurško liječenje kao krajnje rješenje.
Iako je operacija karpalnog kanala dugoročno najučinkovitije rješenje za brojne bolesnike, mnogi žele izbjeći kirurški zahvat zbog straha od komplikacija i duljeg oporavka. Kao jedan od oblika liječenja primjenjuju se injekcije kortikosteroida u karpalni kanal, što se popularno zove blokada karpalnog kanala.
Fizijatar Specijalne bolnice Arithera će na pregledu definirati najbolji plan liječenja koji će odgovarati Vašim potrebama i razini boli, što uključuje i mogućnost liječenja fizikalnom terapijom.
U slučaju dijagnoze operativnog zahvata, kirurško liječenje možete provesti u Specijalnoj bolnici Arithera, gdje pružamo zaokružen proces operacijskog liječenja od prvog pregleda do potpune rehabilitacije.
Što je blokada karpalnog kanala?
Blokada karpalnog kanala podrazumijeva lokalne injekcije kortikosteroida ili sličnih tehnika kao efikasne metode u liječenju sindroma karpalnog kanala. Ova metoda sve se češće primjenjuje radi dokumentiranog pozitivnog učinka te sigurnosti. Injekcije djeluju protuupalno smanjujući oticanje tetivnih ovojnica te sam pritisak na živac koji uzrokuje bol.
Lokalne injekcije primjenjuju se u početnoj i srednjoj fazi bolesti. Brzo ublažava simptome, a učinak traje godinu dana, kod nekih pacijenata i godinama. Najbolji učinak imaju kad se daju pod kontrolom ultrazvuka.
Najčešće korišteni kortikosteroidi su:
- Metilprednizolon (DepoMedrol)
- Triamcinolon acetonid (Kenalog)
Osim kortikosteroida, mogu se koristiti i:
- Lokalni anestetici (npr. lidokain) – obično u kombinaciji s kortikosteroidima za brzo ublažavanje boli
- Hijaluronska kiselina – istražuje se kao sredstvo za poboljšanje klizanja tetiva i smanjenje iritacije
- PRP (platelet-rich plasma) – još uvijek eksperimentalno, s ciljem smanjenja upale i poticanja regeneracije živčanog tkiva
- Koncentrat glukoze (proloterapija) – metoda koja uključuje injiciranje iritansa (najčešće hipertonične glukoze) s ciljem poticanja lokalnog upalnog odgovora i regeneracije tkiva; još uvijek se istražuje njezina učinkovitost kod sindroma karpalnog kanala
Injekcija za sindrom karpalnog kanala se može preporučiti kao prvi izbor u liječenju sljedećih simptoma karpalnog kanala:
- Kod blagih do umjerenih simptoma, bez znakova teškog oštećenja živca
- Kada se simptomi (trnci u rukama, bolovi) javljaju povremeno, najčešće noću ili pri određenim aktivnostima
- Ako EMNG nalaz ne pokazuje ozbiljno oštećenje živca
- Kada se želi odgoditi ili izbjeći operacija zbog osobnih ili zdravstvenih razloga
Kako izgleda postupak blokade karpalnog kanala?
Davanje injekcije u karpalni kanal pod kontrolom ultrazvuka je siguran i precizan postupak koji omogućuje liječniku da točno vidi gdje se injekcija daje. Time se smanjuje rizik od oštećenja živca ili krvne žile te povećava učinkovitost liječenja.
Postupak se izvodi na sljedeći način:
- Položaj pacijenta – Pacijent sjedi ili leži s dlanom okrenutim prema gore.
- Priprema područja – Koža iznad karpalnog kanala se dezinficira i po potrebi lokalno anestezira.
- Postavljanje ultrazvučne sonde – Ultrazvučna sonda se postavlja iznad karpalnog kanala kako bi se jasno prikazao živac medianus, tetive i okolne strukture ( radijalna i ulnarna arterija).
- Uvođenje igle – Pod kontrolom ultrazvuka igla se uvodi kroz kožu prema karpalnom kanalu, pazeći da se izbjegne kontakt s živcem.
- Aplikacija lijeka – Nakon potvrde pravilnog položaja igle (blizu živca, ali izvan živčane ovojnice), polagano se daje kortikosteroid, anestetik ili drugi lijek.
- Završetak postupka – Igla se pažljivo uklanja, a mjesto uboda se pokrije sterilnim flasterom.
Za potpuni učinak najčešće je potrebna samo jedna injekcija dok će kod nekih pacijenata biti potrebne dvije injekcije. Razmak između injekcija bi trebao biti oko 3 tjedna. Godišnje se ne bi smjelo dati više od 3 injekcije u karpalni kanal.
Specijalistički pregled te posljedični zahvat provodi naš Ivan Galić, dr. med., specijalist fizikalne medicine i rehabilitacije. Područja rada dr. Galića uključuju dijagnostiku, rehabilitaciju i liječenje bolnih stanja sustava za kretanje naročito u području koljena i ramena, degeneracije zglobova, tendinopatija, bolnih sindroma kralježnice. Od dijagnostičkih metoda suvereno izvodi dijagnostički ultrazvuk lokomotornog sustava. Doktor Galić kontinuirano se educira i usavršava na brojnim konferencijama i seminarima.
Autor teksta: dr. Ivan Galić, dr. med., specijalist fizikalne medicine i rehabilitacija, FEBPRM
Više na: www.fizijatar.hr.
