Autor: prof. dr. sc. Vladimir Kovač, voditelj Centra za deformacije kralježnice SB Arithera

Metalni implantati koji se ugrađuju kod deformacija služe kao korekcijsko i fiksacijsko sredstvo kojim se deformacija ispravlja te koji osigurava postignutu korekciju do koštanog sraštavanja kralježaka u korigiranom položaju. Ugrađeni materijal ima svoju funkciju kod prednjeg pristupa 3 mjeseca, a kod stražnjeg 1-2 god.

Iako su implantati od titana i mogu cijeli život bez smetnji ostati u organizmu ne predstavljajući kontraindikaciju za MR, nastupom koštanog sraštavanja metal više nije potreban i može se bez posljedica odstraniti. Kako to znači bespotrebni operacijski zahvat ugradbeni se materija odstranjuje tek u iznimnim slučajevima.

Najčešći razlozi vađenja vijaka i šipki su infekcije, dislokacije šipke i/ili vijaka koje oštećuju okolno tkivo, bolovi zbog pritiska vijaka na okolicu, pucanje šipke u slučajevima da kralješci ne srastu.

Kod stražnjeg je pristupa po svjetskim statistikama to je slučaj u 15% bolesnika.

Tijekom 31 godine na 2000 operacija sa prednjim pristupom, vađenje vijaka i šipki se moralo izvršiti kod 10 do 20 bolesnika.

Do pucanja šipke je došlo u svega par slučajeva, a samo u jednom je bilo potrebno reoperirati. Od tada na kritičnim mjestima postavljamo još po jedan transfiksacijski vijak, tako da nije bilo daljnjih komplikacija.

Sama po sebi operacija vađenja šarafa i šipki nije rizična. Međutim kod svake operacije postoje priraslice i ožiljci koji zahtijevaju posebno nježnu tehniku prepariranja, kako se ne bi ozlijedilo plućno tkivo. Prema tome se preporučuje da retorakotomiju radi torakalni kirurg, ili netko sa iskustvom u toj vrsti operacija.

Rizik je veći kod operacija u trbušnom dijelu ako priraslice obuhvaćaju neke od važnih organa (ureter, velke krvne žile i sl.).