Autor teksta / Pacijentica:      Prof. dr. sc.  Anka Mašek Tonković

Ovom prilikom želim se zahvaliti, prije svega doktoru Ivanu Karlaku koji mi je u našem razgovoru o mojem problemu s kukom, odnosno hodanjem, bez uljepšavanja ukazao na  osnovu snimaka koje sam mu dala, potrebu za operacijom kuka i to ne samo desnog nego i lijevog, jer su oštećeni, stvaraju bol i problem sa hodanjem. Iznio mi je jasno sve pozitivne i negativne posljedice operacije bez uvijanja i uljepšavanja situacije. Dodao  je, na meni  je gdje ću se operirati i kod koga, ali mi preporuča da se to učini što prije s obzirom na godine i oštećenja koja imam.

Naime, već treća godina kako sam počela osjećati probleme kod hodanja u desnom kuku, posebno kada sam jednom prilikom povukla malo teže kofere. Svakim danom problem s hodanjem bio je sve teži i bolniji, te sam počela obilaziti razne medicinske  privatne institucije, jer kod državnih nikako dočekati red. Dala sam raditi analizu krvi, snimala abdomen, doppler krvožilnog sustava, snimala kralježnicu i kukove i MR kako bi se vidjeli točni uzroci mog stanja, otežanog hoda i bolova u kukovima. Obilazila sam fizioterapeute, kiropraktičare, osteopate, išla na masaže i to svaki tjedan po nešto. Primala sam plazmu  u kičmu  i desni kuk i akupunkturu uz obećanje da će se situacija popraviti ali da treba biti strpljiv s obzirom na moje godine.

Bila sam svjesna svojih 83 godine, te kako godine idu i problemi s njima, no bolovi su mi bivali sve veći a kroz to i nervoza, te sam pokušala na svaki način to nekako riješiti, odnosno popraviti stanje u koliko se ikako može. Ali kako se situacija (unatoč svim fizioterapeutima, kiropraktičarima i osteopatama) nije poboljšavala, odlučila sam potražiti savjet u KBC Rijeka, pa bolnici u Lovranu gdje sam priložila svu svoju  liječničku dokumentaciju i snimke na CD.

Zbog dužine čekanja na operaciju i bez mogućnosti da sama odaberem razinu kvalitete proteze, odlučila sam se obratiti privatnim bolnicama.

Prva po redu bila mi je Specijalna bolnica ARITHERA u Zagrebu. Dogovoren je termin za razgovor u utorak  25.04. u 10 h s doktorom Ivanom Karlakom. Prethodno sam pogledala na internetu  sve o bolnici i njenim liječnicima kao i mišljenja  i zadovoljstva pacijenata. Sve što sam pročitala bilo je više nego zadovoljavajuće s općom ocjenom pet zvjezdica. Mislila sam nakon ovog prvog razgovora ići ću dalje, pa onda donijeti odluku gdje i kod koga ću se operirati i koje kukove ugraditi.

U dogovoreni termin donijela sam svu dokumentaciju, koju je dr. Karlak pregledao, rekao da su mi kukovi oštećeni, što je vidljivo iz snimaka,  da je operacija neminovna te da bi bilo dobro operirati oba kuka odjednom, jednom anestezijom, a tada rehabilitacijom postepeno oporavak kako bi uskoro stala na obje noge bez problema i bolova. Ugrađuju se kukovi najnovije tehnologije minimalne invazije, a ako se odlučim neka im javim kako bi mi dali termin.

Razgovor sa dr. Karlakom bio mi je dovoljan, njegov pristup, otvorenost s iznošenjem načina izvođenja operacije, anestezije, ugradbe kukova najnovije tehnologije, pozitivne i negativne strane operacije i rehabilitacije u bolnici pod njihovim nadzorom,  bile su mi dovoljne da se odlučim odmah na operaciju u SB Arithera kod dr. Ivana Karlaka. Dogovoren je odmah termin za dva tjedna. Dolazak u bolnicu 07. 05 oko 17 h a operacija 08. 05. u prijepodnevnim satima.

Otkazala sam dogovor za razgovor u svim drugim privatnim bolnicama. Odluka je pala na prvu koju sam posjetila Specijalnu bolnicu ARITHERA, s odlukom da će me operirati kirurg s kojim sam razgovarala  dr. Ivan Karlak.

Prema dogovoru stigla sam  u bolnicu 07. 05. poslije 17 h s tim da će operacija biti odmah u ponedjeljak 08. 05 u prijepodnevnim satima. Ništa ne jesti i ne piti poslije 2 h poslije ponoći.

Po dolasku u bolnicu odmah sam dobila sobu u koju sam smještena, bez večere i pijenja vode legla i zaspala, čekajući sutra odlazak na dogovorenu operaciju.  Rečeno mi je istuširati se koristeći njihov šampon za tijelo, obući donje rublje i njihov ogrtač, nakon čega će me  odvesti u sobu za operaciju. Primila sam u posebnoj prostoriji za operaciju anesteziju, nakon koje sam zaspala.  Dr. Ivan Karlak izvršio je operaciju desnog i lijevog kuka odjednom. Nakon buđenja, nisam osjetila nikakvu bol, samo sam znala da je operacija izvršena i da je na meni sada postepenom vježbom stati na noge. Nakon jedno dva sata mog buđenja došao je mladi fizioterapeut Karlo s hodalicom i rekao kako trebam ustati i napraviti s njim par koraka držeći se za hodalicu. U čudu, misleći da se neću moći maknuti, ustala sam i napravila što mi je rečeno, prohodala sam oko kreveta i jednog dijela hodnika, a tada ponovno legla u krevet. Sutra dan terapija s hodanjem se nastavila. Kada kažem: Ne mogu ja to, on blago ali uvjerljivo kaže: Možete, možete, samo pokušajte, idemo polako. I naravno mogu, uvjerio me. Osim toga, sa blagim smiješkom dodaje,  nema izmotavanja. Svi fizioterapeuti kod njih su izvrsni, stručni, brižno postupaju s pacijentima sa razumijevanjem,  uz svaki postignuti korak,  ili radnju, kažu bravo, idemo dalje. Pita me Mija sa blagim izrazom lica, “može još dodatno  na (odrađenih deset), dva puta, malo više dići guzu i čvrsto stisnuti,  tako sada možemo drugu vježbu. Ako boli, a pitaju svako malo, odmah se stane s  tom vježbom, pa krene s nekom manje zahtjevnom. Ivana, ozbiljna, stručno prilazi problemu, pa svaku vježbu nastoji odraditi temeljito, nema popuštanja, uz uvijek mali ispravak i dodatkom, može to malo bolje.  Nastavak slijedi onoliko koliko pacijent može. Postepeno se odradi sve potrebno i po proceduri struke. Izvještaj o napredovanju terapije  podnosi se doktoru Karlaku za svakog pacijenta. Tako  ima točan uvid u stanje svake osobe koju je operirao. E, kada se dođe u njihov Centar za rehabilitaciju gdje je kompletna i sofisticirana oprema, vježbe na struju,  robotika i bazen gdje se nakon što rane zarastu odmah ide na terapije pod vodom i naravno poslije svega jedno petnaest minuta slobodno plivanje. Sve to prati fizioterapeut pa upozorava kako se vježbe izvode i naravno kako se pliva.

Dočeka vas ljubazna Sanja, voditeljica Centra za fizikalnu medicinu u Petrovoj 128, koja je već dobila upute o svakom pacijentu, koje i kakve vježbe se trebaju kod njih odraditi. Iz prostorije za vježbe izlazi mlada fizioterapeutkinja  Paula inače Slavonka iz Vinkovaca i samouvjereno odmah vam pristupa imenom ( jer je ona već upoznata s vašom operacijom i zna što treba s vama uraditi) i kaže: idemo nas dvije da ja vidim prvo kako vi to hodate, pa onda s prvom vježbom. Odmah vas promatra od glave do pete, uočava pogreške pa upućuje na držanje s napomenom, spustiti ramena, naprijed guzu, ispraviti se, podignuti koljeno, prvo peta pa onda prsti, ravno, gledamo naprijed, ne u pod,  idemo. Hoda iza mene pazi, promatra kako mi to ide,  ispravlja držanje, gura stražnji dio tijela naprijed, upućuje na duljinu koraka, a nakon par minuta prekida, nudi vodu kako bi odahnuli odnosno malo odmorili, pa onda dalje, slijedeća vježba. Uvijek s optimizmom, pristupa svakom pojedincu stručno, rukama korigira neispravne korake i držanje, uz dodavanje ohrabrujuće,  ne gegati se, idemo ravno dalje, tako, samo polako još malo pa vam neće trebati ta pomagala. Samo moramo biti uporni. Koračati ćete vi bez tih štaka, treba  vježbati i u glavi razmišljati kako vi to možete. Izvrsna je, neumorna a istovremeno svakom pacijentu pristupa ohrabrujuće u skladu svog zadatka i  struke izuzetno odgovorno.

S obzirom kako sam ja dvije pune godine koristila kod hodanja pomagalo, oslanjala se  više na lijevu nogu, zanemarivši desnu, ja sam napravila disbalans u obje noge, što sada u vrijeme rehabilitacije trebam vježbom dovesti u red.

Ležim u bolnici pored redovnog njihovog programa 8 dana nakon operacije, još mjesec  dana. Uz pažnju medicinskog osoblja, izvođenjem vježbe sa stručnjacima fizioterapeutima prije podne i poslije podne  polako se krećem ka ozdravljenju vraćanjem u normalu.

Ništa me ne boli, konci u kukovima su izvađeni nakon tjedan dana operacije, a nakon drugog tjedna počela sam s vježbama u bazenu  da bi na kraju imali vježbu tzv. robotiku.

Osoblje bolnice je na usluzi u svakom pogledu, higijena na visini, hrana po narudžbi, osoblje za čišćenje stalno u pokretu, peru podove, brišu i dezinficiraju sve u sobi, rukohvate, ormariće, i predmete koje se u sobi nalaze. Stoje vam na usluzi po pitanju pranja vašeg osobnog rublja. Ručnici se mijenjaju odmah nakon upotrebe, a posteljina mijenja po vašoj potrebi, odnosno zamolbi.

U predsoblju stoji ormar sa ručnicima koje sami možete koristiti  koliko želite bez ograničenja. Na raspolaganju vam je šampon  za ruke i tuširanje kao i fen za sušenje kose. Ako se želi nešto posebno slobodno se obratite sestri i to će te dobiti.

Ocjena cijele ekipe, doktora, sestara, pomoćnog osoblja je po mom shvaćanju i procjeni za 10 plus.

Kada bi me netko pitao imam li nešto negativno reći, nešto što mi se ne sviđa, ne bi našla niti jednu riječ, jer je sve bilo iznad mog očekivanja.

Nakon dva dana korištenja posteljine se mijenja i stave ručnici, ogrtač plus posebni pokrivač ako mi bude vruće da ga mogu koristiti. To me je dočekalo nakon vraćanja iz Centra za rehabilitaciju Specijalne bolnice ARITHERA a da nisam tražila ništa, jer je po mom shvaćanju sve prethodno bilo čisto i u redu.

Otpuštena sam iz Specijalne bolnice ARITHERA  subota, 10.06 poslije ručka. U prijepodnevnim satima dr. Ivan Karlak  (došao je iako nije bio radni dan) slikao mi je  kukove, dobila sam lijekove koje trebam piti dva mjeseca, otpusno pismo, kao i dokument kojeg trebam pokazati, ako putujem avionom,  kod pregleda od strane sigurnosti prije ulaska u avion, kako ne bi išla na skener.  Rečeno mi je ako mi se ukažu bilo kakvi zdravstveni problemi, temperatura i sl. da  im se obavezno javim. Navedena mi je u preporuci, treba plivati i što je moguće više hodati.  Potrebno je doći na kontrolu nakon dva mjeseca, ali se prethodno treba telefonom najaviti.

Svu dokumentaciju dala mi je sestra isprativši me iz bolnice sve do ulaska u automobil koji me je čekao kako bi krenula kući na more.