Autor teksta: prim. dr. sc. VIDE BILIĆ, dr. med., spec. opće kirurgije, spec. ortopedije i traumatologije

Pacijentica V.L. (1983.) imala je dugogodišnje bolove u lumblanom dijelu kralježnice (od 2015.) koji su se širili u lijevu nogu sve do stopala. Uz bolove je osjećala trnce i smanjen osjet. Bol ju je jako ograničavala u obavljanju svakodnevnih aktivnosti te je 2. godine pila Tarcinakt (opioid) jer su bolovi bili neizdrživi. Par puta su bolovi bili toliko jaki da je doslo do urinarne inkontinencije.

Ovom operativnom zahvatu su prethodile dvije operacije, tijekom druge je došlo do puknuća ugrađenih vijaka. U prethodnom operativnom zahvatu pristupilo se polu zadovoljavajućem rješenju koje je za posljedicu imalo komplikacije koje su ostavile posljedice na život pacijentice. To se sve moglo izbjeći primjenjujući rješenje koje bi kompletno zadovoljilo potrebe pacijenta te naknadne operacije.

Nakon takvih zahvata bilo je potrebno ukloniti alantezu zbog puknuća vijaka u S1, napraviti stražnju lumbalnu dekompresiju te ekstirpaciju diska na L4-L5 i spondilodezu (fuziju). Naknadno je prednjim pristupom napravljena ekstripacija diska na L5-S1 te prednja spondilodeza (fuzija)

Nakon operacije pacijentica osjeća osjetno olakšanje, bolova u nogama više nema te se vratio osjet.
Pacijentica je imala jako dobru komunikaciju, te joj je detaljno objašnjen svaki postupak liječenja što u prijašnim operacijama nije bio slučaj.