Tekst pripremila: Vanja Hulak-Karlak, dr.med., specijalist interne medicine, subspecijalist intenzivne medicine i kardiologije

Broj oboljelih, broj umrlih,.. nove mjere stupaju na snagu, određene mjere se ukidaju,.. Budimo odgovorni! Ostanimo odgovorni! Neko novo, drugčije vrijeme nas je snašlo.  Moramo se prilagoditi takozvanoj “novoj normalnosti”. COVID-19 pandemija i dalje traje, ljudi i dalje obolijevaju, no raste i broj pojedinaca koji su u fazi rekonvalescencije, koji su preboljeli bolest. Kako izgleda oporavak od COVID-19 ? Treba li tim bolesnicima praćenje, evaluacija, rehabilitacija?

Iako je baza podataka ograničena, no do sada prikupljeni i dostupni podatci sugeriraju o nemalom broju bolesnika s protrahiranom, vrlo raznovrsnom simptomatologijom. Postoji nekoliko termina koji se koriste za navedeno stanje, “dugi COVID”, “dugotrajući COVID”, “post akutni COVID-19”, “kronični COVID-19”, “post-COVID sindrom”. Je li navedena konstelacija simptoma neki novi sindrom, specifičan COVID-u ili samo preklapanje simptoma imanentno oporavku od sličnih bolesti, za sada još nije utvrđeno.

Oporavak od COVID-19 nedvojebeno jest kontinuum. U ranoj, akutnoj fazi bolesti koncentrirani smo na liječenje akutne bolesti i akutnih komplikacija. U fazi oporavka perzistiraju ili se pak pojavljuju neki novi simptomi zbog čega pojedini bolesnici zahtjevaju adekvatan medicinski nadzor i praćenje.

Tipični simptomi, u čak 35% i više slučajeva, nakon akutne faze uključuju umor, dispneju, bolove u prsima te kašalj. Osim fizičkih, nemali broj bolesnika ima i psihičke tegobe: anksioznost, depresiju, simptome slične posttraumatskom stresnom poremećaju. Neki simptomi nestaju brže, nakon 2 do 4 tjedna, a neki mogu biti prisutni, prema aktualno dostupnim spoznajama, mjesecima (4-6 mjeseci).

Kako ne bismo propustili razvoj neke komplikacije, ili pak nastanak nove bolesti/stanja, bitno je adekvatno reagirati te učiniti dodatnu dijagnostičku obradu uz  upućivanje na indicirane specijalističke preglede.

Bitno je, ciljanim upitima, obratiti pozornost na dispneju, kašalj, bol, odnosno bilo koju vrstu nelagode u prsnom košu, palpitacije, vrtoglavicu, slabost, krize svijesti. Navedene smetnje nedvojbeno zahtjevaju ciljani, klinički pregled uz mjerenje vitalnih parametara, snimanje elektrokardiograma te rentgenske snimke intratorakalnih organa.

Pri anamnezi bitno je obratiti pozornost jesu li simptomi perzistentni, pogoršavaju li se ili je pak riječ o nastanku novih simptoma koji mogu upućivati na razvoj kasnih komplikacija COVID-19 kao što miokardna ozljeda ili upala, plućna embolija, sekundarna bakterijska pneumonija ili pak empijem.

Pri kliničkom pregledu treba izmjeriti vrijednost krvnog tlaka, odrediti, pulsnim oksimetrom, stupanj saturacije krvi kisikom. Inspekcijom, auskultacijom, perkusijom i palpacijom prsnog koša, evaluirati ev. prisutnost fibroze, pleuralnog izljeva, konsolidacije plućnog parenhima, postojanja srčanih šumova, perikardijalnog trenja, pojave 3. Ili 4. srčanog tona, krepitacija pluća, distenzije vratnih vena te postojanja perifernih edema.

Bolesnici koje se žale na palpitacije, osjećaj slabosti i malaksalosti, najčešće je dostatan elektrokardiogram, koji se može nadopuniti 24h elektrokardiografskim snimanjem (Holter).

Transtorakalni ultrazvučni pregled srca nije rutinska pretraga za sve koji se oporavljaju od COVID-19, već za bolesnike s anamnezom, odnosno biokemijskim pokazateljima ozljede miokarda, miokarditisa, dispneje ili pak ostalih znakova i simptoma (ortopneja, periferni edemi, inspiratorne krepitacije, novo nastali srčani šumovi, galopni ritam,..) sugestibilnih za podležeću kardijalnu etiologiju. Nerijetko je ultrazvučni pregled opravdano nadopuniti ergometrijskim testiranjem.

Klinička korist MR srca za identifikaciju osoba s miokarditisom koji nije verificiran za vrijeme akutne faze bolesti, ostaje, za sada, kontroverza.

Dodatna kardiološka dijagnostika, transtorakalni ultrazvučni pregled srca, 24h Holter EKG-a, ergometrijsko testiranje, MR srca, 6-minutni test hoda uz dodatne pretrage testova plućne funkcije bit će potrebne određenom, selekcioniranom broju bolesnika.

Pregledna, rentgenska snimka, intratorakalnih organa, nije nužna kod svih bolesnika, već kod onih koji se žali na perzistenciju ili pojavu nekog od respiratornih simptoma. U slučaju većih abnormalnosti na preglednom rentgenogramu intratorakalnih organa, sumnja na razvoj maligniteta, ARDS-a ili intersticijske patologije, bit će potrebno učiniti MSCT prsnog koša ili HRCT.

U slučaju i dalje perzistirajuće, neobjašnjive respiratorne simptomatologije, nakon inicijalne dijagnostičke kardiopulmonalne evaluacije te isključenja srčanih i tromboembolijskih bolesti, preporuča se učiniti 6-minutni test hoda te spiroergometrijsko testiranje.

Terapijski pristup najčešćim “post-COVID” simptomima, ne razlikuje se značajnije od terapijskog pristupa navedenim simptomima druge, ne-COVID etiologije. Dispneja se riješava titracijom kardiološke i/ili pulmološke terapije, plućnom rehabilitacijom, a u slučaju izrazitije hipoksemije, primjenom kisika.

Terapija kašlja je dominantno suportivna. Mogu se primjeniti antitusici; s izuzetkom morfijskih preparata; inhalacijski bronhodilatatori, LAMA, LABA ili inhalacijskih glukokortikoidi.

Nelagoda u prsnom košu najčešće prolazi spontano i ne zahtjeva specifičan tretman. U slučaju nelagode koja izrazitije remeti kvalitetu života, mogu se prepisati nesteroidni antiinflamatorici (NSAIDs) i to u što nižim dozama, u što kraćem vremenskom periodu.

Ozbiljnija kardiološka stanja, poput akutnog infarka miokarda, fibrilacije atrija, miokarditisa,.. zahtjevaju standardnu medicinsko-medikamentoznu skrb.

Svim bolesnicima s kardiološkim tegobama, nakon oporavka, se preporuča kardiorehabilitacija.

Bolesnike s protrahiranom vrtoglavicom, tzv. disautonomijom (neobjašnjena sinus tahikardija, vrtoglavica pri stajanju) treba liječiti konzervativno – kompresijskim čarapama, adekvatnom hidracijom fizikalnom terapijom te promjenom ponašanja/provocirajućih čimbenika.

Kod većine bolesnika koji su preboljeli umjereno teški do teški oblik COVID-19 preporuča se što ranija rehabilitacija. Idealno bi bilo unutar 30 dana nakon oporavka od inicijalne, akutne faze bolesti. Prije započinjanja rehabilitacijskog programa, kod svih bolesnika bi se trebali evaluirati eventualni kardiološki simptomi uz, u ovisnosti o indikaciji, nadopunu ciljanom, kardiološkom dijagnostičkom obradom. Rehabilitacijski program bi trebao trajati 6 do 8 tjedana, uz, nakon procjene kliničkog stanja, produženje.

Sposobnost povratka pojedinca poslu i uobičajenim fizičkim aktivnostima, procjenjuje se individualno, u ovisnosti o preegzistentnom fizičkom stanju te komorbiditetima.

Povratak visoko energetsko zahtjevnim sportskim aktivnostima, naročito nakon preboljelog miokarditisa, akutnog koronarnog sindroma i sl., definitivno mora biti procjenjen od strane kardiologa.

I naravno, budimo i ostanimo odgovorni; no ne zaboravimo i veliku skupinu, za sada još non-COVID, kardiovaskularnih bolesnika kojima se, u moru COVID-19/post-COVOD-19 simptoma može “zagubiti trag”. Kardiovaskularne bolesti i dalje drže uvjerljivo prvo mjesto što se tiče i mortaliteta i morbiditeta u gotovo svim razvijenim zemljama Europe, stoga, unatoč ovom novom, čudnom vremenu, ne zaboravimo; i ustrajmo zajedno i na njihovoj prevenciji.