Autor: prof. dr. sc. Vladimir Kovač, voditelj Centra za deformacije kralježnice SB Arithera
Svaka operacija ima negativan utjecaj na okolna tkiva, stvaraju se ožiljci, priraslice, kod operacije skolioze se trajno fiksiraju kralješci. Prema tome daleko je najbolje biti zdrav i izbjeći bilo koju operaciju.
Međutim kada su posljedice neliječenja lošije od posljedice operacije govorimo da postoji indikacija za operaciju.
Također ma kako velik bio rizik operacije, ako je rizik kod neliječene bolesti veći, tada postoji opravdanje za operacijski zahvat.
Rizici su uglavnom zbog mogućnosti ozljede prsnih organa tijekom operacije i ovise o kirurškoj tehnici operatera.
Postoperacijske rane komplikacije mogu biti rane infekcije, krvarenje ili izljev u prsište nakon odstranjenja drena, nedovoljno raspuhana pluća (pneumotoraks). Ponovno dreniranje ili odstranjenje vijaka su postupci rješavanja problema.
Kasne komplikacije mogu biti oštećenje krvnih žila (aorte) ili bronha metalnim implantatima. To se do sada desilo u 4 slučaja, kod implantata starije generacije, kod anatomskih varijacija. U tim je slučajevima bilo potrebno odstranjenje implantata. Implantati novije generacije, te iskustvo stečeno na tim komplikacijama čini se da eliminiraju mogućnost takvih oštećenja.
Usprkos antibioticima u svijetu je učestalost postoperacijskih infekcija na kralješnici između 3,7-8,5 % kod stražnjeg pristupa. Tijekom 25 godina je učestalost kod mojih bolesnika bila 3,9% za stražnji pristup i 0,7% za prednji pristup.
Razlog za manji postotak infekcija kod prednjeg pristupa je torakalna šupljina koja se odlično dade drenirati, te prisutnost porebrice koja je izvrsna zaštita prema mogućnosti infekcije.
Potrebno je međutim imati na umu da je svako strano tijelo pogodna podloga za bakterije. Ukoliko netko preboli infekciju gdje bakterije uđu u cirkulaciju, strano tijelo je pogodno mjesto gdje se bakterije mogu naseliti. Imao sam stoga slučaj da je do infekcije u području vijaka došlo 25 godina nakon operacije.
Liječenje takvih infekcija je odstranjenje vijaka. U svim slučajevima je nakon vađenja došlo do definitivne sanacije infekcije.
Otvaranje prsnog koša i posljedične priraslice ostavljaju otprilike 10% trajnog smanjenja plućne funkcije. To smanjenje je neposredno po operaciji veće i tijekom vremena se postupno poboljšava.
Treba međutim imati u vidu da čovjek tijekom života upotrebljava cca 70% svog kapaciteta pluća. Vrhunski sportaši mogu iskoristiti do 90% kapaciteta. Preostalih 10% se iskorištava jedino kao zadnja rezerva u slučaju kroničnih plućnih bolesti.
Nakon prednje instrumentacije skolioze neke od mojih pacijentica se natječu kao vrhunski sportaši (dizanje utega, tae-kwan-do, akrobatski ples, izobrazba za pilota i sl.)
Prednji pristup ima prema tome pozitivne i negativne strane kao svaka stvar u životu.
Kao alternativa postoji stražnji pristup koji ima svoje negativnosti ( kao posljedica rtg zračenja u Danskoj je publiciran 5x češći karcinaom dojke kod djevojaka sa skoliozom; neurološki je rizik višestruko veći; infekcije 7x; 30% bolesnica ima bolove koji u 15% slučajeva zahtijevaju odstranjenje implantata; ukočenje je veće za 1-2 kralješka; korekcija krivine lošija za 30%; korekcija rebrene grbe za 50%; estetika ožiljka i sl.)
Prema tome, bez obzira na postojeće nedostatke, bolesnicima omogućavam da biraju pristup, preporuka je, dakako prednja instrumentacija.
