Operacija žučnjaka

Žučni kamenci – operacija odstranjenja žučnjaka

Nastajanje žučnih kamenaca u žučnom mjehuru je vrlo česta pojava i smatra se da oko 10% do 15% populacije ima žučne kamence. Češće obolijevaju žene od muškaraca. Uzroci nastanka su različiti, a uključuju spol, dob, način ishrane, naglo mršavljenje itd.

Simptomi

Žučni kamenci ne moraju praviti nikakve tegobe (tad ih nazivamo asimptomatski), ali mogu uzrokovati tegobe poput bolova u žličici ili ispod desnog rebrenog luka, praćene mučninom ili povraćanjem. Ponekad se bol širi u leđa i može trajati od nekoliko minuta do više sati, a obično se javlja nakon obroka osobito nakon obilnije i masnije hrane.

Komplikacije

U bolesnika s tegobama tj simptomima zbog žučnih kamenaca potrebno je kirurško liječenje jer u 3% takvih bolesnika unutar godine dana nastane neka od komplikacija. Komplikacije mogu nastati ako se žučni kamenac zaglavi na izlasku iz žučnog mjehura i onemogući izlazak žuči iz njega. Tada u pravilu dolazi do akutne upale žučnjaka tzv. akutnog kolecistisa, stanja koje treba hitno liječiti, u pravilu što ranijom operacijom. Žučni kamenci mogu biti uzrokom i drugih komplikacija poput koledoholitijaze (kamenci iz žučnog mjehura ulaze u žučne vodove koje mogu začepiti), kolangitisa (gnojne upale žučnih vodova), akutne upale gušterače, začepljenja crijeva kamencem (ako kamen prođe u dvanaesnik ili crijevo) pa čak i karcinoma žučnog mjehura. Sve su to ozbiljne komplikacije koje zahtijevaju hitno i složeno liječenje u specijaliziranim centrima.

Dijagnoza

Postojanje tegoba zahtijeva dijagnostičke pretrage kojim se dokazuje postojanje kamenaca ili promjena na žučnom mjehuru.

Ultrazvučni pregled trbuha je bezbolna, jednostavna i visoko osjetljiva pretraga kojom se dokazuju kamenci u žučnjaku. Liječnik će zatražiti i određene laboratorijske pretrage koje ukazuju na funkciju jetre i žučnog sustava.

Liječenje

U bolesnika sa simptomatskim žučnim kamenicama liječenje je odstranjenje žučnog mjehura zajedno s kamencima u njemu. Operacija odstranjenja žučnjaka zove se kolecistektomija. Ona može biti hitna i planirana. Hitna operacija je nužna kada nastane teška akutna upala koja može dovesti do puknuća-perforacije žučnjaka. U bolesnika koji imaju tegobe zbog kamenaca u žučnom mjehuru izvodimo planiranu operaciju odstranjenja žučnjaka. Kamenci sami po sebi neće nestati, a tegobe će se ponavljati s prijetnjom da nastane neka od mogućih komplikacija. Operacijom odstranjujemo žučni mjehur ne zato jer „sadrži kamence već zato što stvara kamence“.

Tehnika izvođenja laparoskopske operacije: sastoji se u uvođenju optičkog instrumenta – laparoskopa i drugih instrumenata kojima operiramo u trbušnoj šupljini kroz 3-4 malena otvora veličine od 5 do 12 mm. Kako bi se omogućila vizualizacija u trbušnoj šupljini potrebno je načiniti prostor što se postiže upuhivanjem ugljikova dioksida u trbušnu šupljinu. To se postiže strojem – insuflatorom koji omogućava određivanje željene brzine upuhivanja i visine tlaka u trbušnoj šupljini. Nakon napuhavanja trbuha postavljaju se troakari – instrumenti koji omogućavaju uvlačenje laparoskopa i drugih tankih instrumenata za hvatanje, prepariranje i rezanje tkiva u trbušnoj šupljini. Krvne žile i vod koji vodi žuč iz žučnjaka u žučovod (tzv. duktus cistikus) treba podvezati ili postaviti kvačicu od titanijuma (klip) i potom presjeći. Nakon što se žučnjak odvoji od svog ležišta na jetri on se vadi kroz otvor u području pupka koji je ponekad potrebno proširiti kako bi se odstranio zajedno s kamencima.

Postoperacijski oporavak

Kod klasične- otvorene operacije odstranjenja žučnjaka koristi se kirurški rez obično oko 15 do 20 cm. Ovako veliki rez produljuje vrijeme oporavka bolesnika i do nekoliko tjedana uz jaču i dulju bol. Nakon otvorene operacije pacijent se na posao vraća nakon 4 do 6 tjedana.

Postoperacijski oporavak

Nakon laparoskopske operacije je znatno brži nego nakon otvorene operacije. Postoperacijska bol je manja i kraće traje, nema poremećaja plućne funkcije kao kod otvorene klasične operacije, bolesnik prije ustaje iz kreveta, kraće se zadržava u bolnici i na kraju ima bolji kozmetički rezultat jer s vremenom ti ožiljci postaju jedva zamjetljivi. Nakon nekoliko sati bolesnik može ustati i započeti s unosom tekućine i lake hrane. Bolnicu napušta istog dana ili dan kasnije. Svakodnevne aktivnosti ovise o tome kako se bolesnik osjeća. Umjerena aktivnost i šetnja su preporučljive. U pravilu se sa svakodnevnim aktivnostima može započeti za 6-7 dana.