vene 23.02.2015vene 23.02.2015

Pronađeno je novo rješenje za bolove u kralježnici bez potrebe za operativnim zahvatom

Rješenje se zove Spine Pain Management.

Razvoj moderne tehnologije omogućio je danas ono što je prije samo 20 godina bio san mnogih – pod kontrolom RTG aparata uvesti tanku iglu u kralježnicu i pacijentu ublažiti bolove.

Niz je prednosti kod SPM intervencija:

  • zahvati su gotovo bezbolni,
  • izvode se u lokalnoj anesteziji,
  • izvode se ambulantno (nema ležanja u bolnici),
  • trenutno ublažavaju bol, a kod većine pacijenata i potpuno uklanjaju bol,
  • trenutno povećavaju pokretljivost,
  • pacijent se već nakon pola do maksimalno dva sata vraća svakodnevnim životnim aktivnostima,
  • zahvati ne narušavaju stabilnosti i funkcije kralježnice,
  • financijski prihvatljivije metode od klasične operacije,
  • rehabilitacija nakon SPM intervencija traje kratko.

Zvuči kao znanstvena fantastika, ali ipak nije. Premda nisu svi pacijenti kandidati za ove minimalno invazivne intervencije, kod mnogih je danas moguće uz minimalnu agresiju na organizam postići smanjenje bolova ili izbjeći klasični operativni zahvat na kralježnici.

Danas imamo na raspolaganju više minimalno invazivnih terapijskih intervencija u liječenju bolnih sindroma kralježnice, ovisno o tome koja je struktura kralježnice generator boli.

U našoj Specijalnoj bolnici stoje Vam na raspolaganju sljedeće terapijske intervencije:

  • Epiduralna steroidna injekcija vratne kralježnice interlaminarnim ili transforaminalnim pristupom
  • Epiduralna steroidna injekcija slabinske kralježnice interlaminarnim, transforaminalnim ili kaudalnim pristupom
  • Radiofrekventna denervacija fasetnih zglobova vratne ili slabinske kralježnice
  • Pulsna radiofrekventna denervacija spinalnog živca (DRG) slabinske kralježnice
  • Radiofrekventna denervacija sakroilijakalnog zgloba sistemom Sinergy™ ili bipolarnom tehnikom
  • Biakuplastika lumbalnog i.v. diska
  • Perkutana discektomija lumbalnog i.v. diska sistemom Dekompressor®
  • Ugradnja interspinoznih implantata za liječenje lumbalne stenoze
  • Vertebroplastika kod osteoporotskih prijeloma ili metastaza kralježnice
  • „Trigger point“ injekcije
  • Perkutana nukleoliza discus hernije pomoću DISCOGELA

Biakuplastika lumbalnog diska

Novi način liječenja križobolje uzrokovane bolesnim lumbalnim diskom

To je minimalni invazivni postupak za liječenje križobolje uzrokovane bolesnim lumbalnim diskom. Koristi radiofrekventnu tehnologiju kojom se zagrijava tkivo i.v. diska, što ima dvojako djelovanje: zagrijavanjem se smanjuje volumen diska i smanjuje se tlak unutar diska, a ujedno onemogučava živčane završetke u ovojnici diska da prenose bol.

Procedura traje 30 do 45 minuta, izvodi se ambulantno u lokalnoj anesteziji, eventualno uz dodatak blagog sedativa. Pacijent leži potrbuške na stolu, budan i cijelo vrijeme komunicira sa liječnikom. Pod kontrolom rtg aparata, u strogo sterilnim uvjetima, dvije vodom hlađene elektrode se uvedu u bolesni disk.

U strogo kontroliranim uvjetima, elektrode zagrijavaju tkivo diska radiofrekventnim valovima, do temperature od 55-60°C. Nakon završetka procedure, elektrode se odstrane i ubodna mjesta se pokriju sterilnom gazom. Nakon odmora u trajanju od jednog do dva sata , pacijent se otpušta kući.

Kojim pacijentima ova procedura može pomoći?

Ukoliko bolujete od kronične križobolje uzrokovane bolesnim diskom, koja traje dulje od 6 mjeseci, ovaj način liječenja može Vam pomoći. Postoji više tzv. „indikacija“ i „kontraindikacija“ za biakuplastiku, odnosno situacija kada se ona treba i kada ju nije uputno provoditi. Samo iskusan liječnik, posebno osposobljen za izvođenje ove procedure, može pravilno postaviti indikaciju i sigurno izvesti proceduru.

Postupak nakon procedure

Obzirom da se radi o minimalno invazivnoj proceduri, oporavak je relativno brz. Neposredno nakon procedure možete biti lagano ošamućeni, zbog eventualno primljenih sedativa. Zbog toga povedite sa sobom odgovornu odraslu osobu, koja će Vas automobilom odvesti kući i brinuti se za Vas prvih nekoliko sati.

Prvih nekoliko dana možete osjetiti bol u području ubodnih mjesta, koja prolazi najduže za 1-2 tjedna. Prvih tjedan dana treba izbjegavati sjedenje, duže stajanje i hodanje te vožnju automobilom. Laganu lumbalnu ortozu treba nositi prvih 6 tjedana. Svi pacijenti koji budu podvrgnuti ovoj proceduri dobit će detaljne upute o ponašanju i aktivnostima u prvim tjednima nakon procedure.

Povratak u normalne aktivnosti

Prvi tjedan nakon procedure preporuča se mirovanje u komfornom položaju (ležeći ili polusjedeći). U prvom tjednu ne treba sjediti ili voziti automobil duže od 15 minuta odjednom. Nakon 2-3 tjedna dozvoljene su lagane vježbe i istezanje, radi održavanja mišićnog tonusa.

Ukoliko radite sjedeći posao, povratak na posao možete očekivati nakon dva tjedna. Ukoliko radite fizički zahtjevniji posao, liječnik koji vodi Vaše liječenje će odlučiti kada ćete ponovo početi raditi.

EPIDURALNA INJEKCIJA

Epiduralnom injekcijom lijekovi se daju izravno u epiduralni prostor, i to kombinacija kortikosteroida i lokalnog anestetika. Kortikosteroid djeluje tako da smanjuje upalu živca, što zajedno s djelovanjem lokalnog anestetika smanuje bolove, prije svega radikularne bolove u nogama (ishijas) ili rukama, ovisno o mjestu gdje se injekcija daje. Epiduralna injekcija je efikasna jer se daje manja količina lijeka točno na mjesto gdje je upala i uzročnik bolova.

Kada se preporuča epiduralna steroidna injekcija?

Preporuča se u onim slučajevima kada želimo ublažiti radikularnu bol (bol u nogama ili rukama koja nastaje zbog lezije korijena živca), u svrhu smanjenja tegoba i olakšanja fizikalne terapije. Radikularna bol najčešće nastaje zbog upale živca uslijed hernije diska. Kortikosteroid sam po sebi ne liječi herniju diska, ali smanjujući upalu smanjuje i bolove i omogućava organizmu da sam zaliječi diskus herniju. Efekt epiduralne injekcije traje od nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci, što je često dovoljno da se prebrodi akutna faza upale i da se hernija diska riješi bez operacije.

Dva su najčešća razloga za primjenu epiduralne steroidne injekcije:

1. hernija diska koja za posljedicu ima bol u nozi (tzv. „išijas) ili bol u ruci ukoliko se radi o herniji diska na vratnoj kralježnici

Tkivo diska koje kod hernije dolazi u blizinu živca donosi sa sobom kemijske spojeve koji dovode do upale s posljedičnim bolovima. Velika većina svih hernija diska može se liječiti bez operacije, samo je potrebno prebroditi akutnu upalnu fazu koja najjače boli. Epiduralna injekcija ima za cilj smanjiti upalu i bolove i na taj način zadržati pacijenta pokretnim i sposobnim za provođenje fizikalne terapije. Što se injekcija ranije primijeni, to je efikasnost veća; ukoliko simptomi traju kraće od 3 mjeseca, bolovi se smanjuju kod 90% pacijenata. Kada tegobe traju od 3 do 6 mjeseci, efikasnost je oko 70%, a ukoliko tegobe traju duže od godinu dana, efikasnost procedure je oko 50%.

2. lumbalna stenoza (bolest starijih ljudi kod koje je zbog degenerativnih promjena sužen kralježnični kanal kojim prolaze živci koji idu prema nogama)

Simptomi ove bolesti su križobolja, bolovi u nogama i nemogućnost duljeg hoda bez odmora. Mehanizam djelovanja epiduralne steroidne injekcije kod ove je bolesti nešto drugačiji nego kod hernije diska, ali također efikasan kod 50-70% pacijenata. Primjenjuje se za smanjenje tegoba kod pacijenata koji čekaju operaciju, u slučajevima kada operacija nije indicirana, kada pacijenti ne žele operaciju ili se ne mogu podvrgnuti operaciji u općoj anesteziji.

Koji je postupak primjene epiduralne steroidne injekcije?

Epiduralna steroidna injekcija primjenjuje se u operacijskoj sali, uz prisustvo anesteziologa i pod kontrolom rtg aparata. Upotreba rtg aparata je neophodna ukoliko se želi pravilno izvesti procedura. Bez upotrebe rtg aparata, postotak nepravilno izvedene injekcije je do 30% i kod iskusnih liječnika.

U epiduralni prostor može se pristupiti na tri načina: interlaminarno, transforaminalno ili kaudalno, što ovisi o indikaciji za injekciju i točnom mjestu u epiduralnom prostoru gdje treba dati lijek.

Pacijent leži na operacijskom stolu potrbuške ili na boku, ovisno o tome daje li se injekcija u vratni ili lumbalni epiduralni prostor. Koža i potkožno tkivo se infiltriraju lokalnim anestetikom, potom se pod kontrolom rtg aparata igla uvede u epiduralni prostor. Pozicija igle se potvrdi aplikacijom kontrasta, a potom se injicira lijek i igla se odstrani.

Trajanje procedure je 30-ak minuta, potom pacijent odlazi u sobu za promatranje gdje boravi još najmanje 30 minuta. Kada liječnik bude siguran da je pacijent dobro i da nema alergijskih reakcija na lijekove ili drugih komplikacija, otpušta ga kući uz pratnju odgovorne i punoljetne osobe, koja će pacijenta odvesti kući.

Ponašanje pacijenta nakon epiduralne steroidne injekcije

Na dan primjene injekcije, pacijent se treba odmarati. Ukoliko radi fizički zahtjevan posao, odmor treba trajati 24-48 sati. Nakon toga dozvoljava se povratak na ranije aktivnosti. Kontrolni pregled se zakazuje najčešće 7-10 dana kasnije, radi procjene učinka. Ukoliko prva injekcija ne dovede do smanjenja bolova, mala je vjerojatnost da bi druga ili treća to učinile. Međutim, ukoliko se bolovi smanje nakon prve injekcije, ima smisla ponavljati injekciju ukoliko bude potrebno, u razmacima ne kraćim od 2 tjedna. U godini dana pacijent može primiti maksimalno 3-4 epiduralne injekcije.

Koja je uspješnost ovakvog liječenja bolnih stanja kralježnice?

Postotak uspješnosti svih epiduralnih injekcija kreće se između 50% i 70%, pod uvjetom da se provode uz rtg kontrolu. Najbolji rezultati postižu se kod radikularnih bolova uslijed hernije diska, i to u ranoj fazi bolesti. Najlošiji su rezultati kod pacijenata s dugotrajnim tegobama, ranijim operativnim zahvatima na kralježnici i kod pušača.

Još jednom treba naglasiti da epiduralna steroidna injekcija ne liječi uzrok bolova. Ona ublažava tegobe za vrijeme dok se čeka operativni zahvat, pomaže pacijentima kod kojih nije indiciran operativni zahvat, koji se ne žele operirati ili ne mogu izdržati veliku operaciju kralježnice zbog drugih bolesti. U mnogim slučajevima diskus hernija epiduralna steroidna injekcija može odgoditi ili potpuno ukloniti potrebu za operativnim zahvatom.

Perkutana discektomija sistemom dekompressor

Diskus hernija lumbalne kralježnice s posljedičnom ishijalgijom (bol u nozi koja se širi ispod koljena do u stopalo) vrlo je česta degenerativna bolest kralježnice.

Uobičajeno se liječi fizikalnom terapijom i, ukoliko fizikalna terapija ne bude učinkovita, operativnim zahvatom. Sada postoji opcija za pacijente kojima fizikalna terapija ne pomaže, a koji se ne žele odlučiti za klasični operativni zahvat. Ta opcija je minimalno invazivna perkutana discektomija.

Za razliku od klasične operacije, perkutana discektomija sistemom Dekompressor® radi se isključivo u lokalnoj anesteziji, eventualno uz dodatak blage sedacije, zahvat traje od 15 minuta do jednog sata, radi se ambulantno (nema ležanja u bolnici), kroz iglu promjera od 1 do 1,5 mm, nema reza niti ožiljka na koži, nema postdiscektomijskog instabiliteta, rehabilitacija je jednostavnija i traje kraće nego kod klasične operacije.

Intervencija se zasniva na mehaničkom odstranjenju dijela bolesnog i.v. diska. Na taj način se smanji tlak unutar diska i pritisak diskus hernije na živac. Na slici gore vidi se specijalni instrumentarij koji se pod kontrolom rtg aparata uvede u bolesni disk kroz iglu promjera 1 ili 1,5 mm (ovisno o nivou). Rotacijom spiralno formiranog vrha igle odstrani se obično od 1 do 2 grama diskalnog tkiva, što je dovoljno za dekompresiju. Instrumentarij je za jednokratnu upotrebu, ne može se sterilizirati, što pridonosi sigurnosti za pacijenta. Obavezna je antibiotska zaštita. U pažljivo odabranoj skupini, poboljšanje nakon perkutane discektomije očekuje se kod oko 80-90% pacijenata. U rijetkim slučajevima bol potpuno nestane. Najčešće se bolovi nakon discektomije i adekvatne rehabilitacije značajno smanje, do tolerantne razine.

Pulsna radiofrekventna neuromodulacija spinalnog živca (DRG) slabinske kralježnice

Mnogi pacijenti pate od kronične radikularne boli u nogama. To su oni sijevajući bolovi koji se šire iz križa preko kuka, preko vanjske strane natkoljenice i potkoljenice sve do stopala. Bolovi su slični ishijasu, samo traju dugo vremena, nerijetko i godinama.

Najčešće nastaju zbog neliječene ili slabo liječene diskus hernije, degenerativne foraminalne stenoze (suženja otvora kroz koji živac izlazi iz kralježničnog kanala), a nerijetko nakon neuspjelih operacija ili zbog formiranja priraslica.

Liječenje kronične radikularne boli konvencionalnim metodama, uključujući fizikalnu terapiju, daje slabe rezultate. Pulsna radiofrekventna neuromodulacija novija je terapijska metoda, korisiti se u zadnjih 10-ak godina. Studije efikasnosti govore da je kod 70% pacijenata smanjenje bolova veće od 50%, a da analgetski efekt traje od 6 do 12 mjeseci. Ova metoda najefikasnija je kod kronične radikularne boli uzrokovane hernijom diska i lumbalnom stenozom, a manje je efikasna kod bolnih stanja uzrokovanih neuspjelim operacijama.

Ovoj terapijskoj intervenciji svakako treba prethoditi dijagnostička blokada spinalnog korijena. Ukoliko je dijagnostička blokada pozitivna i identificiran je korijen koji je uzrok kroničnih bolova, pristupa se terapijskoj intervenciji koja se sastoji od plasiranja elektrode pod kontrolom rtg aparata u neposrednu blizinu dorzalnog ganglija (DRG) dotičnog živca. Potom se aplicira pulsna RF struja određenih karakteristika i vremenskog trajanja. Nakon kratke opservacije pacijent se otpušta kući.

Radiofrekventna denervacija sakroilijakalnog zgloba sistemom SINERGY™ ili bipolarnom tehnikom

Sakroilijakalni (SI) zglob je zglob između krstačne kosti i zdjelice. U nekim okolnostima, a naročito nakon operacije i ukočenja donjeg segmenta slabinske kralježnice za krstačnu kost, može biti uzrokom kronične križobolje. Bolest SI zgloba ima svoju kliničku sliku, ali najbolji način detekcije toga zgloba kao uzroka križobolje je dijagnostička blokada SI zgloba, o čemu možete pročitati na stranicama naše specijalne bolnice, među dijagnostičkim intervencijama.

Kada se SI zglob (lijevi ili desni, vrlo rijetko oba) detektira kao uzrok križobolje, onda liječnik zapada u ozbiljne poteškoće jer niti jedna do sada poznata metoda ne liječi efikasno križobolju uzrokovanu degenerativnim promjenama SI zgloba. Ipak, sada možda imamo rješenje za ovaj problem. Radiofrekventna neuroablacija SI zgloba, metodom Synergy ili bipolarnom tehnikom, onesposobi živce koji prenose bolne podražaje iz SI zgloba.

Ova terapijska intervencija traje oko 1 sat. Pacijenti se potom opserviraju kroz 30-ak minuta i otpuštaju kući. Kao i kod svake minimalno invazivne analgetske procedure, komplikacije su izuzetno rijetke ali ipak moguće, i to kako slijedi: bol ili krvarenje na mjestu punkcije, površinska infekcija na mjestu punkcije, privremeno pogoršanje bolova zbog spazma mišića na mjestu punkcije, izravne ozljede spinalnih korijenova vrhom igle, alergijske reakcije na lokalni anestetik ili kortikosteroid.

Efikasnost ove procedure je visoka. Oko 65% pacijenata opisuje smanjenje bolova za preko 50% kroz 12 mjeseci nakon procedure. Oko 5% pacijenata zahtijeva ponavljanje procedure radi efikasnog ublažavanja bolova. Nakon ove terapijske intervencije potrebno je mirovanje kroz 5-7 dana, a potom postepeni povratak u normalne životne aktivnosti.

Radiofrakventna (RF) denervacija fasetnih zglobova

Fasetni zglobovi su parni mali zglobovi na stražnjoj strani kralježnice koji povezuju vratne, prsne ili slabinske kralješke i omogućavaju kretnje kralježnice. Zbog degenerativnih promjena, fasetni zglobovi mogu biti uzrok bolova u području kralježnice.

Najbolji kandidati su oni pacijenti kod kojih je nakon dijagnostičke blokade došlo do smanjenja križobolje za najmanje 80%.

Bit same procedure je onesposobiti živce da prenose bolne podražaje iz fasetnih zglobova prema mozgu. Izvodi se u lokalnoj anesteziji, uz eventualnu sedaciju, a s pripremom traje oko dva sata. Pod kontrolom rtg aparata elektrode se postave u neposrednu blizinu živaca koji provode bolne podražaje iz zglobova. Potom se elektrode spoje sa RF generatorom i kontroliranim zagrijavanjem tkiva oko elektroda onesposobe se živci za prijenos boli.

Procedura neće izliječiti bolesne zglobove kralježnice, ali će smanjiti bolove. Kod većine pacijenata efekt smanjenja bolova traje od 6 mjeseci do 2 godine, kod nekih i duže. Procedura se potom bez opasnosti može ponoviti, kako na slabinskoj tako i na vratnoj ili prsnoj kralježnici.

Komplikacije su izuzetno rijetke ukoliko se procedura izvodi prema pravilima struke. Može doći do infekcije i krvarenja na mjestu uboda, jačih bolova na mjestu uboda kroz nekoliko dana ili alergijske reakcije na lokalni anestetik.

„TRIGGER POINT“ injekcije

Injekcije u bolna mjesta na mišićima.

U nekim okolnostima, kontrakcije dijelova pojedinih mišića uz kralježnicu i zdjelicu i njihova ishemija (oslabljena opskrba krvlju) mogu biti uzrokom bolova. Ti spastični dijelovi mišića, promjera od nekoliko milimetara pa do 1-2 cm, mogu se napipati prstima kao bolni čvorići, a obično se nazivaju „trigger point“. Kod nas se slobodno mogu prevesti kao „bolni mišićni čvorići“.

Bolest je vrlo raširena. Bolni mišićni čvorići najčešće se pipaju u mišićima uz vratnu kralježnicu (mogu biti uzrokom glavobolje), u mišićima trapezijusima i između lopatica (vidjeti sliku). Bolovi nastaju zato jer je u kontrahiranom dijelu mišića opskrba krvlju oslabljena. Otpadni produkti, poput mliječne kiseline, sporo se odstranjuju iz toga dijela mišića, a njihovo nakupljanje izaziva bol. Pravi razlog nastanka nije poznat, a pretpostavlja se da najčešće nastaje zbog prekomjerne upotrebe i preopterećenja određenih mišića i zbog degenerativnih promjena zglobova koji se nalaze ispod tih mišića, prije svega zglobova kralježnice.

Neki poistovjećuju ovu promjenu s miogelozom, što nije ispravno. Miogeloza je već strukturalna promjena u mišiću, s formiranjem čvorića ispunjenih fibroznim tkivom i tvari sličnoj gelu (otud i ime miogeloze), a nastaje kada se „trigger point“ zanemari ili nepravilno liječi.

„Trigger point“ terapija počinje masažom i aplikacijom ultrazvuka. Ukoliko nema efekta od takvog liječenja, primjenjuju se injekcije malim dozama lokalnog anestetika, s dodatkom kortikosteroida ili bez njega, tankom iglom izravno u čvorić (slika). Injekcije su vrlo efikasne (bol nestaje trenutno), ali ih je često potrebno ponoviti nekoliko puta. Komplikacije su vrlo rijetke i uglavnom nastaju zbog alergijske reakcije na lokalni anestetik.

Ugradnja interspinoznih implantata za liječenje lumbalne stenoze

Degenerativna lumbalna stenoza bolest je starije životne dobi koja je u porastu zadnjih nekoliko desetljeća, zajedno sa starenjem populacije.

Bolest nastaje zbog suženja kralježničnog kanala kojim prolaze živci na svome putu prema nogama, najčešće u segmentima između 3. i 4. i između 4. i 5. slabinskog kralješka.

Ovdje se najčešće radi o starijim pacijentima koji boluju od raznih kroničnih bolesti, prije svega kardiorespiratornih, i kod kojih je velika operacija u općoj anesteziji vrlo rizična ili nemoguća. Ovi pacijenti su do nedavno bili osuđeni na jake bolove u nogama i hodnu prugu kraću od 20-ak metara, što se ničim nije moglo liječiti. Unazad 10-ak godina razvile su se minimalno invazivne operacije ugradnje tzv. interspinoznih implantata koje se izvode u lokalnoj anesteziji i koje zapravo predstavljaju „međukorak“ između konzervativnog liječenja lumbalne stenoze i klasičnog operativnog zahvata.

Postupak ugradnje je relativno jednostavan, izvodi se u lokalnoj anesteziji i traje oko sat vremena. Nakon opservacije u trajanju 1-2 sata, pacijent se otpušta kući u pratnji odgovorne osobe, s detaljnim uputama o daljnjim postupcima. Za interspinozne implantate u liječenju lumbalne stenoze često se govori da je to “mala operacija s velikim rezultatom”. Operativni rizik je mali, a rezultati su vrlo dobri. Smanjenje tegoba može se očekivati kod 70-80% pacijenata, a ukoliko se koriste implantati za dinamičku stabilizaciju, značajno se smanjuje i križobolja.

Vertebroplastika

Metoda vertebroplastike poznata je i primjenuje se dugi niz godina za „pojačavanje“ slabog kralješka, bilo da je razlog njegove slabosti prijelom uslijed osteoporoze ili metastatska bolest kralježnice kod malignih bolesti. Vertebroplastika se izvodi tako da se putem igle promjera oko 1,5 mm, koja se punkcijom kroz kožu i pod kontrolom rtg aparata postavi u trup kralješka, aplicira tekući tzv. „koštani cement“ (PMMA, polimetil-metakrilat) koji se nakon sušenja stvrdne i takav „pojača“ bolesni kralježak. Postupak se vidi na priloženim slikama.

Pri izvođenju vertebroplastike uglavnom se koristi koštani cement čija „tekuća faza“ traje relativno dugo, oko 15-ak minuta. To mu olakšava aplikaciju, ali istovremeno su moguće i neke komplikacije, prije svega nekontrolirani izlazak cementa iz trupa kralješka prema kanalu kralježnične moždine i pritisak na živce unutar kanala, ali isto tako i ulazak tekućeg cementa u krvne žile kralježnice i putovanje putem njih do pluća gdje izazove tzv. „emboliju pluća“, što je vrlo ozbiljna komplikacija. Ove komplikacije su bile iznimno rijetke, ali su se ipak događale.

U našoj specijalnoj bolnici vertebroplastiku radimo s koštanim cementom zadnje generacije naziva Confidence®, proizvodom tvrtke Johnson&Johnson. Cement je vrlo viskozan i nema tekuću fazu. Premda je konzistencije plastelina, uz pomoć posebnog hidrauličnog aplikatora cement se sigurno i uz izvanrednu kontrolu aplicira u trup kralješka. Na taj su način izbjegnute komplikacije tekućeg cementa.

Pacijenti sa osteoporotskim prijelomom kralješka, kod kojih bolovi ne prolaze niti nakon 3 tjedna konzervativnog liječenja (mirovanje uz adekvatnu analgeziju, eventualno nošenje ortoze), kandidati su za vertebroplastiku. Isto tako, pacijenti s metastatskim osteolitičkim promjenama na kralježnici, kod kojih je sačuvan stražnji koštani zid trupa kralješka, dobri su kandidati za vertebroplastiku.

Radi se u lokalnoj anesteziji, eventualno uz blagu sedaciju. Procedura traje oko 1 sat, opservacija nakon iste još oko 2 sata, nakon čega se pacijent otpušta kući. Vertebroplastika je efikasna kod 80-90% pacijenata. Bolovi se kod većine smanjuju gotovo odmah nakon vertebroplastike, kod ostalih unutar 24-48 sati. Preporuča se mirovanje u krevetu prva 24 sata nakon procedure, potom postepeno vraćanje u normalne životne aktivnosti.

Vertebroplastika je minimalno invazivna i sigurna procedura u velikoj većini slučajeva. Ipak, moguće su komplikacije (ukupno kod manje od 3% pacijenata) koje uključuju sljedeće: infekcija i/ili krvarenje na mjestu uboda, bol na mjestu uboda koja obično prolazi za nekoliko dana nakon aplikacije leda lokalno i uzimanja analgetika. Kod upotrebe tekućeg cementa, može doći do curenja u kanal kralježnične moždine i neurološkog deficita, ili do prodora u vene s venskim ili plućnim embolizmom. Ove komplikacije su kod viskoznog cementa ekstremno rijetke.

DISCOGEL – Nova metoda liječenja hernije diska putem gela koji se injicira kroz kožu u bolesni disk

Današnji način života uz nedovoljno kretanja i tjelovježbe, neredovitu i brzu prehranu i puno sjedenja dovodi do raznih zdravstvenih poteškoća. Ovakav način života posebno loše djeluje na kralježnicu te se javljaju bolovi i ukočenost.

Jedan od uzroka vrlo snažnih bolova u kralježnici može biti i hernija diska. Svi koji su se susreli s ovom dijagnozom znaju koje bolove su trpjeli i da su ih željeli što prije i jednostavnije ukloniti.

Hernija diska je ispupčenje diska između dva kralješka. Može nastati na svim razinama kralježnice: vratnom , prsnom i slabinskom dijelu kralježnice. Ponekad se javlja već i u mlađoj životnoj dobi, a posebno su joj podložne osobe koje se više naprežu, poput sportaša ili fizičkih radnika.

Hernija diska uobičajeno se liječi lijekovima i fizikalnom terapijom, dakle konzervativno, a samo kod težih slučajeva operativnim zahvatom. Sada je u Hrvatskoj dostupna i nova metoda liječenja za pacijente kojima konzervativno liječenje ne pomaže. Ova nova minimalno invazivna metoda liječenja putem injekcije specijalnog gela kroz kožu u sam oštećeni i bolesni disk, posebno je pogodna za pacijente s diskus hernijom kojima ne pomažu lijekovi niti fizikalna terapija nego i dalje trpe bolove. Također je pogodna i za pacijente koji nisu kandidati za klasični operativni zahvat ili ga ne žele. Proceduru s gelom izvodi liječnik specijalist za kralježnicu i minimalno invazivne zahvate.

Procedura traje 20 do 40 minuta, izvodi se ambulantno u lokalnoj anesteziji, eventualno uz dodatak blagog sedativa. Pacijent leži potrbuške na stolu, ako se liječi prsna ili slabinska diskus hernija. Kod vratne kralježnice potreban je prednji pristup, te je pacijent na leđima. Pacijent je u lokalnoj anesteziji, budan i cijelo vrijeme komunicira sa liječnikom. Pod kontrolom rtg aparata, u strogo sterilnim uvjetima, liječnik ubrizgava gel kroz tanku iglu u bolesni disk. Ovaj specijalno formulirani gel pod nazivom DISCOGEL na bazi je alkohola, derivata celuloze i volframa. Djeluje tako da izaziva gubitak tekućine u središnjem dijelu diska, njegovoj jezgri, što dovodi do smanjenja pritiska na okolne spinalne živce unutar nekoliko sati do nekoliko dana. Gel popunjava puknuća unutar bolesnog diska. Sama hernija diska se smanjuje i povlači , čime se pacijent oslobađa dugotrajnih neugodnih bolova. Nakon procedure i odmora u trajanju od jednog do dva sata, pacijent se otpušta kući. Nije potreban ostanak u stacionaru niti provođenje fizikalne terapije nakon liječenja gelom.

Rezultati izlječenja imaju visoku stopu uspjeha, 80- 90% kod tretiranih pacijenata. Nakon procedure nema stvaranja ožiljka i ne dolazi do oštećenja okolnog tkiva kao kod klasične operacije.

Kako se radi o minimalno invazivnoj proceduri, oporavak je relativno brz. Neposredno nakon procedure pacijent može biti lagano ošamućen, zbog djelovanja lokalne anestezije i eventualno primljenih sedativa. Zbog toga se savjetuje da uz pacijenta bude odrasla osoba, koja će ga automobilom odvesti kući, jer se ne savjetuje taj dan upravljanje automobilom.

Nakon procedure se još može osjećati bol u području ubodnog mjesta, koja prolazi unutar nekoliko dana, a potpun oporavak nastupa unutar tri do maksimalno pet tjedana. Prvih tjedan dana treba izbjegavati sjedenje, duže stajanje i hodanje te vožnju automobilom koja traje neprekidno duže od 15 minuta. Preporuča se mirovanje u komfornom položaju (ležeći ili polusjedeći). Nakon 2-3 tjedna dozvoljene su lagane vježbe i istezanje, radi održavanja mišićnog tonusa. Ukoliko pacijent radi sjedeći posao, povratak na posao možete očekivati nakon dva do tri tjedna. Ukoliko radi fizički zahtjevniji posao, liječnik koji vodi pacijenta će odlučiti o vremenu povratka na posao.

Prednosti primjene DISCOGELA:

  • Bezbolni zahvat uz lokalnu anesteziju u trajanju od 20-40min.
  • Zahvat se izvodi ambulantno, nema potrebe za ležanjem u bolnici,
  • Liječnik primjenjuje gel kroz kožu putem tanke igle uz preciznu RTG kontrolu ubrizgavanja
  • Mogućnost primjene na više diskova odjednom
  • Liječenje vratne (cervikalne), prsne (torakalne) ili slabinske (lumbalne) hernije diska
  • Pacijent odlazi kući 1-2 sata nakon procedure i oslobađa se dugotrajnih neugodnih bolova
  • Bez operativnog reza, bez ožiljka, bez oštećenja mišića i okolnih struktura
  • Brži oporavak i manje rizika u odnosu na klasičnu operaciju
  • Ne narušava stabilnost kralježnice
  • Financijski povoljnije rješenje od klasične operacije