vene 23.02.2015vene 23.02.2015

Autor: prof. dr. sc. Vladimir Kovač, voditelj Centra za deformacije kralježnice SB Arithera

Iznenađuje me koliko frustracija, straha i tjeskobe izaziva nedostatak adekvatnih informacija, usprkos dostupnosti internetskih siteova. Vidim da postoje brojna pitanja koja zahtijevaju odgovor.

Npr. na tvrdnju pacijentice „cijeli pubertet me forsirao da se operiram, a u 21-oj godini mi je rekao da mi operacija više nije potrebna“. Sve je točno, ali pacijentica  ne poznaje indikacije (razloge) za operaciju. Možda je dobro da ponovimo nešto.

Idiopatska skolioza (najčešća vrst skolioze) je genetska bolest. Javlja se sa učestalosti od cca 1/4000 stanovnika godišnje. Od toga cca 10% progredira bez obzira na uobičajeno liječenje, te se tada preporučuje operacija (u HR oko 100 bolesnika godišnje).

Gruba shema je:  do 20st.- vježbe, 20-40 - ortoze (korzeti, steznici) uz eventualno vježbe, iznad 40 -te  operacija.

Manje je poznato međutim da se indikacije mijenjaju u zavisnosti od dobi:

SKOLIOZE RANE DJEČJE DOBI (2-5 god): Progresivne deformacije u toj dobi su potencijalno smrtonosne. Problem je što operacijska korekcija ima za posljedicu prestanak rasta operiranog segmenta.

Stoga postoji čitav spektar liječenja (od serijskih gipseva do magnetskih šipki) koji se sa manje ili više uspjeha primjenjuju kako bi „kupili vrijeme“ i došli do puberteta kada možemo napraviti definitivnu operaciju. Takve, privremene operacije koje daju izvjesnu mogućnost daljnjeg rasta su praćene brojnim komplikacijama, potrebne su brojne reoperacije. Dolaskom u pubertet često su prisutne teške, rigidne deformacije čija korekcija zahtijeva neurološki rizične procedure.

PUBERTET: Idealno vrijeme za operaciju. Dijete ima potrebnu tjelesnu visinu, deformacija i rebra su elastični te se postižu optimalne korekcije. Obzirom da se radi o razvojnoj anomaliji kralješnice koja traje do cca 18 god., operacije imaju preventivni karakter.

ODRASLA DOB: Razvoj je završen, genetska se bolest zaustavila, operacije nemaju više preventivni karakter. Razlog za operaciju su: daljnje krivljenje zbog statike, bolovi, oštećenje plućne funkcije.

Nameće se pitanje: zašto se estetski razlozi ne ubrajaju u indikacije. Pitanje je opravdano i danas bitno mijenjamo naše stavove.

Klasična stražnja operacija skolioze može izravnati kralješnicu za prosječno cca 40-60%. Korekcija deformacije trupa je nažalost neznatna, odnosno mijenja se usavršavanjem instrumentacija:

Primjeri :

„Ako ne operirate 40 st. skoliozu nepovratno ste izgubili mogućnost dobrog estetskog rezultata….“   J.I.P. James  1977.

„Nema šanse da kod 60-70 st. skolioze stražnjom instrumentacijom postignete dobar kozmetski rezultat…….“  Henry Halm, 2009 .

Na sastanku u Londonu, prošle godine je stoga uz stražnju instrumentaciju inaugurirana operacija obostrane rekonstrukcije rebara (bilateralna kostoplastika).

Dakle, za dobar kozmetski rezultat imamo alternativu između takve operacije i prednje instrumentacije (korekcija oko 80%). U svakom slučaju u odrasloj dobi su deformacije rigidnije, korekcija lošija, rizici veći.

TREĆA DOB:  Obzirom na duži životni vijek sve veću važnost imaju deformacije donjeg dijela kralješnicu. Uzrokuju invalidnost, bolne su. Liječenje podrazumijeva 50-80% komplikacija i 5%-nu smrtnost. Ta iskustva su bitno promijenila naš pogled na slabinske deformacije odrasle dob